Isus je u povorki koja slijedi proroka što nije ništa neuobičajeno, ali novost je što prorok propovijeda ne samo izliječenje od vode iz rijeke Jordan nego i novi život i novi početak. Centar učenja Ivana Krstitelja je upravo taj da naglašava da on nije nikakav učitelj nego se naziva samo glasom koji viče u pustinji; ne govori niti da je prorok. Ivan je jako auritativan, veoma nalik prorocima na koje je narod navikao kao na govornike o moralu i kao na vjesnike Božje riječi i to vrlo aktualne za tekuća zbivanja.
Ivan je, dakle, veliki autoritet ljudima i okuplja ih na rijeci, viče na sav glas i krsti ljude vodom, sve i svakoga tko dolazi. Jedan od tih ljudi koji dolaze i stoje u redu za krštenje je Isus Nazarećanin.
Svi su očekivali od Ivana da nadopunja učenja prijašnjih proroka, primjerice Izaije koji je detaljno navještao o Božjem Poslaniku i velikom Kralju koji mora doći. Ivan Krstitelj zapravo upućuje one koji su već dovoljno upućeni, a to su pratioci i sljedbenici Ivanovi. Glasa koji viče na nekoj rijeci ne može se tako daleko čuti, ali je doživljaj susreta tih upućenih s Isusom stravično dojmljiv: o tome “viču” Evanđelje i mnogi pisci.
Veliki autoritet Ivan Krstitelj upire prstom na nekog čovjeka što pokazuje jako važan trenutak u novom životu: sada se točno zna gdje je novi život, kako ga treba živjeti, kamo treba ići: treba slijediti onoga čovjeka koji zamiče iza drveća i nestaje nam iz vidokruga, treba se odmah usredotočiti i krenuti za njim, slijediti ga, ne izgubiti ga iz vida.
Vrlo ga je teško razlikovati od svih ostalih u gomili, ni po čemu se na njemu ne primjećuje da on zna kamo ćemo dalje u novi život. I kako da ga oslovljavam, kako da ga zazovem da mi ne izmakne iz vida, kako da mu priđem?
Budući da niti sam Nazarećanin nije pomišljao kako će odmah dobiti sljedbenike, pratim što se poslije Njegova krštenja sve događa: odlazak u pustinju, navještaj u sinagogi, čudo u Kani.
Očigledno da prvotna namjera Boga nije da se predstavlja s autoiritetom nego klasičnim stilom, normalnim i uobičajenim putevima ljudskoga ponašanja i dijaloga. Nazarećanin ide k svojima u sinagogu jer oni znaju sve o tome kako se ide u novi život i normalno je da im se javi i predstavi se na službeni javni način. U trenutku kada se Isus službeno očituje u sinagogi iznad pročitanoga odlomka iz Pisama, tada za mene počinje Njegovo javno djelovanje.
No, odmah se događa da Nazarećanina ne prihvaćaju i protjeruju i On odlazi u svijet da bi pokupio siromahe na raskršćima, gladne, bolesne, žedne, ugrožene te njih obdaruje svojim čudesima i izlječenjima, a kasnije će ih okupiti na Gori. No, uglavnom će Ga slijediti samo manjina, a mnoštvo će dolaziti iz znatiželje i senzacionalizma i slično dok će oni koji sve znaju o Nazarećaninu nastojati spriječiti Njegovo djelovanje.
Kao što je kao običan čovjek došao na rijeku, tako je i završio, kao jedan od mnogih razapetih. Jedina je razlika bila što je stekao slavu svojim čudima i svojim sukobom sa znalcima Pisama koji Ga optužiše da želi biti kralj koji pretendira na veliku moć i borbu protiv pismoznanaca koji su imali moralnu vlast, ali i protiv samih vladara koji su posjedovali čitav svijet. Jedan običan čovjek bez vojske koji nema gdje nasloniti glavu i odmoriti, skitnica da bude kralj svih i svega? Poražavajuće za ljude koji su se okupali u vodi rijeke i krenuli za onim Nazarećaninom kojega je označio Ivan Krstitelj. I bio je Krstitelj neophodan jer da nije on upro prstom kao veliki autoritet u Nazarećanina, ne bi se primijetilo da se nad tim čovjekom otvaraju nebesa i da na toga čovjeka silazi golubica. Tamo gdje vidiš čovjeka, tamo je i Nazarećanin koji ima moć i zna kako se ide u novi život. On ti uzima tvoje grijehe, nosi sa sobom tvoje smeće i tvoj veliki otpad tako da mogneš otići na svadbu, okupan i lijepo odjeven.
Da nije bilo pismoznanaca i njihove velike panike oko Nazarećanina, ne bi se vidjelo koliku snagu ima i moć. Jer sam Isus nikada se ne nameće ničime, za Njega svjedoče druge osobe kao što je onaj proročki glas u pustinji, kao što su pismoznanci i kao što je čovjek koji Ga neposredno susreće i spoznaje u Duhu Svetome.
09.01.2015. 09:25
Nema komentara:
Objavi komentar