Pozdravi iz pritajene mladosti
Prekidam te opet u traganjima
koja sva su tako nepoznata meni,
a uvijek tako slična mojim nadanjima;
čeznutljivo živim u tvojoj sjeni.
Tu, u znaku Božjega krštenja
i ja se krstim i obnavljam zavjet.
Pripremam priznanje, mrvicu poštenja
što mi cvate kao divan cvijet;
prinosim sve više okajanih grijeha
da te lakše vidim i do tebe stignem
i do Božja pravorijeka;
da se opet pripravna pridignem
i pružim ti vjenčiće u naramku
što sam sve po putu nakupila;
da zagrizem pri tom gorku slamku,
svu od čežnje što je nedavno nahrupila
jer ne valja biti niti hladan, niti nesretan.
Podijelit ću anđelima vino radosti
i po koji kristal, vjetrovima isklesan
kao naša srca pritajene mladosti
i doći ću do tebe nekako konkretno
jer nema tako ljubavi postojane
kao što je moje uhođenje sjetno,
slatko kao suze, nebom obojane.
Predat ću se tvome nježnom vodstvu,
to je jedino što daje mi ustrajnost,
neviđenu snagu mome prvorodstvu
i mojim hvalama zajamčenu sjajnost.
07.01.2015. 02:08
Nema komentara:
Objavi komentar