petak, 31. listopada 2014.

Svetom veteranu

Da mi samo jedna kaplja tvoje suze
pusti snene noći tiho mirovati,
spustila bih oko sebe svilenkasto uže
i na časak stala pirovati,

ali znam da jake kiše tad bi pale
koje uništile sve bi tvoje brane,
a ni oči moje više ništa ne bi znale.
Zarobljena vjernošću sa strane,

mogu samo i bez utjehe te pratiti
jer već moji jadi nose mene neuglednu.
Samo mogu neke ljepše noći vratiti
dok mi pričaš novu nadu neizglednu.

Danas dan je za sva primirja na putu,
ne da bismo nešto zaboravili
nego da bi stisnuli se u Božjemu skutu
koji opet šalje nas da boj bi bili.

Danas vele da se nalazimo, mi i sveti,
danas svetinje mi naše možemo proslaviti.
Ovaj narod nikada to neće jako htjeti,
tim je više razloga za putem istim nastaviti.

Ta, ja vidim od čega si načinjen;
ti ne hodiš nego nosiš tajna krila,
a mnogi te usput lako proklinje.
Tvoja suza rajska od bisera bila.

Zato tebi pišem na ovaj skromni dan,
Svi su Sveti za sve one koji su nam braća.
Makar ja zbog tebe nemam miran san,
svetstvo mi se tvoje na srce vraća

Koliko god je nezgodno i strašno
biti svetim, biti jakim svakog trena,
ja te poznam i vidim te jasno
jer je tvoja borba iskrena i prorečena

za velike, svete riječi i djela,
za velike svete posljedice i za sreću.
Evo tvoga dana i nova odijela:
Bog te ne da, niti ja te dati neću.
01.11.2014. 06:00








Nema komentara:

Objavi komentar