Opet prije svitanja bude me violine,
opet smo preduhitrili sunce dobrom glazbom
i kad tako nešto mojim jutrom sine,
znam da mogu samo potražiti te ovim srazom
negdje još u prošloj noći dok sam sanjala
i da mogu pronaći u sebi sreću nevinosti
koja tako često srcem je odzvanjala,
još i prije nego što je dolazilo jutro radosti,
zapravo je to znalo potrajati neprekidno,
tijekom više dana, noći i tjedana.
Sad me violina budi kao tugovanje nezavidno,
kao da sam ja u tome predana,
ali to je valjda samo umjetnikov nagovještaj
svih na svijetu tuga, sjete i žalosti
jer tuga uvijek prati svaki moj izvještaj
iako se ne bi reklo da su takvi gosti
prisutni kod mene, čak i u zahvaljivanju
i u najsmjelijoj odi, tuga je uvijek tu
jer su oni dani rajski podložni ispitivanju
dok zaista u jednom trenu ne naiđu.
07.09.2014. 04:30
Nema komentara:
Objavi komentar