Bog mi te je dao, dijete moje, nisam tebi majka.
Ljubav vječna te je silom Duha porodila.
Roditelja ti na ovoj zemlji tražiš, uzaludna hajka,
meni se je samo prevelika sreća dogodila
da me strefi dara Božjega premilosrdni veo.
Ja sam od tebe naučila sve što u životu znam.
Bez moga pripremanja Bog mi te je doveo,
u tebi ja uvijek samo Nebo prepoznam.
Nisam tebi odgovorna kao da smo od ovoga svijeta,
pred Njeg samo spuštam sve svoje sposobnosti i moći.
Nikada se nisam brinula za odgoj svoga djeteta,
samo mi je važno da mogneš poživjeti i do Boga doći.
Samom Bogu ti si nešto jedinstveno, vrlo posebno,
a ja imam svoje križeve i darove, svoje zadatke.
Jedini ti Otac nebeski zna što ti je potrebno
dok za mene dovoljne su i minute kratke.
Dok me ima, za tebe sam ovdje kao dežurna.
Od Boga si, tamo ideš, bez toga ti nema kruha.
Zaboravi na čas da je ova zemlja sigurna,
tvoja domovina zaista je prostor tvoga duha.
Politika i zaposlenje, škola ili bračne vode
samo predstavljaju načine na koje se život očituje.
Sam je život, bit života da nam duše postojano brode,
svaka k svome cilju, tako jedna drugu bolje čuje.
Učiteljica ljubavi, tako otrcane riječi i značenja
u ovom društvu koje niti za se ljubavi nema,
to sam bila puno prije nego dođe ti do zrenja.
Sad se tebi ista, uvijek ista bit života sprema.
Rođena sam ovdje zato da baš tebi život podam,
ali to ne znači da ja nemam svoga putovanja
i osobnosti zbog koje sebe nikada ne prodam.
Tako i ti, drži svoje, imaj upornoga pouzdanja.
Od kada si, dijete moje, ti u ljubavi mojoj,
nikakve me teške brige ne mogu zavarati.
Nije još ni svjesna duša ti o snazi tvojoj,
ali čak ni ti ne možeš više se rasparati.
08.09.2014. 03:18
Nema komentara:
Objavi komentar