Zašto mi Bog dade ovakvoga šefa, zašto mi dade da vidim sve
bolje od njega, a da mi on ne ostavlja niti malo slobodnoga prostora? Da sam ja
na njegovom mjestu, malo bih se zamislio pred svim drugim ljudima... da je bilo
tko drugi na njegovom mjestu, bilo bi svima bolje. I njemu samome.
Zašto mi dade, Gospodine, slijepca? Zašto me ne sluša kada
mu pokazujem put? Znam, reći ćeš da je Tvoj i da je sve u poslušnosti, ali zašto
meni onda dade oči zarobljene? Ta, ja ne mogu da ne vidim što mi je očigledno i
da ne djelujem za Tvoju stvar.
Velika je, Gospodine, odredba Tvoja, velika je poslušnost
Tvoja, Ti nisi prigovarao nikada na krive obijede. Ne znam kako si izdržao patnje
i muku, ali još manje znam kako Ti je uspjelo biti savršeno poslušnim. Teško je,
preteško imati svu vlast i moć, a biti ponizan i poslušan svakome.
Nisi li me odabrao?
Zar čak dotle sam stigao da od mene tražiš još više? Da, vjerojatno
je to. Oprosti mi što sam nezadovoljan, to će valjda proći.
Nema komentara:
Objavi komentar