Čiji su jajnici

ČIJI SU JAJNICI?

Hm, pa državni. 

Ljudi su umorni. Zasićeni  frazama. Umovi naši naprežu se, a nemaju korisnih rezultata. Sotona napada umorne ljude.

O čemu pripovijedaju novinski napisi, o čemu pripovijedaju parlamentarci i o čemu pripovijedaju pravni djelatnici? Došli smo do toga da moramo ulaziti u tu prokletu svijest ljudi oko nas kako bi ih izveli na teren slobodnoga razmatranja na kojemu bi se okrijepili.

Ljudi pokušavaju naći okrijepu u svojim intimnim kontaktima jer tamo još uvijek ima spontanosti na kojoj se odmaraju i “pune baterije”. No, tada traže neko mjesto pod suncem za sebe i svojega partnera. Prvo traže neku egzistenciju za sebe, ne usuđuju se niti pomisliti da bi možda mogli preživjeti sasvim normalno i bez te svjetovne divljine, bez opasnih i zvjerskih zakona protiv kojih se bore da bi donijeli neki ulov u svoju pećinu gdje se onda pokušavaju nahraniti s onim što su u divljini ulovili. A ta hrana koje su se dokopali samo truje te obične ljude: prvo i osnovno što nauče jest tvrdnja da sami ne mogu opstati.

No, pogledaj malo, da li ti tražiš državu s pravnim poretkom ili ona zapravo traži i nastoji uloviti tebe? Bez obzira u kojoj si državi, ona tebe uvjerava da imaš neka prava kao da ti ne znaš svoja prava i mogućnosti. Zar nije, primjerice, smiješno da te ne pita hoćeš li začeti ili ne, da li te je netko možda prisilio na nepromišljenu vezu s prvim partnerom na kojega si naišao, ali ti daje puno mogućnosti da plaćaš novcem, krvlju i dušom istoj toj državi zbog toga što imaš djecu ili ih želiš ubiti? Zašto ti neka država nudi pravo na abortus? Zašto ti neka država tupi da za svoje dijete moraš plaćati ogromne svote novaca? Nije joj u interesu da se sam pobrineš za svoju obitelj i da spoznaš da ti državni propisi samo ometaju normalan život. Država ti ubacuje bubu u uho i organizira sve da te ubije u pojam. Normalnim putem dogodi se ljubav između tebe i tvojega partnera jer država ne zna na tom tvojemu terenu vladati i nikada neće propisi bilo koje države moći zahvatiti iz obilja svega što predstavlja ljubav. Normalnim putem osnivaš ljubavnu vezu i stvaraš potomstvo. A tada te neprijatelj otruje tamo gdje si najosjetljiviji: počinje te ucjenjivati tvojom vlastitom djecom. Kako to ide? Pa, dođe ti netko na vrata tvoje pećine i ponudi ti hranu kako ne bi morao sam odlaziti u potragu za hranom. Tvoja djeca, a i ti i tvoj partner bezazleno se navikavate na tu besplatnu hranu pa vas država uspije uvjeriti da niste sposobni sami sebi osigurati preživljavanje. Tada možda i ne prihvaćaš takve gluposti, ali tvoja djeca su zaista navikla dobivati hranu od države i ti spoznaješ da za njihovo dobro moraš prihvatiti to stanje zarobljeništva. Zatim se država polakomi za onime što ti možda još uvijek imaš, a to je ljubav. Država ti želi ponuditi novu otrovanu poslasticu i pripovijeda ti kako ti zapravo ljubavi nemaš ili ona ne vrijedi pa te poučava o tome kako živjeti bez ljubavi. Država ljubav ne može imati pa je ljubomorna. Najviše je ljubomorna zato što ti od ljubavi bolje živiš nego od države. Ljubav postaje velika konkurencija za državu te se država mora sve jače i jače boriti kako bi ubila ljubav u tebi.

Država ti radi abortuse. Ti sam ne znaš ubiti svoje dijete. Ne znaš jer živiš u ljubavnoj vezi. U toj ljubavnoj vezi ti također ne odlučuješ kakvo dijete ćeš dobiti, ne odlučuješ da li će biti dječak ili djevojčica jer to je prepušteno ljubavi. Ne odlučuješ o tome da li će tvoje dijete biti lovac ili domaćica. Ti si odgovoran samo za ono što znaš i poznaješ, tvoja odgovornost je ljubav. Sve drugo ne moraš brinuti, ali ti država podmeće klopku i uvjerava te u suprotno, a to jest da ljubav ne postoji, a ako postoji, nije stalna, a ako je i stalna, od nje se ne može zaraditi i živjeti. Zašto bi morao zaraditi nešto? Ta, zar si ljubav zaradio nečim? Zar je neka država tebi dala nešto što ti već nisi imao i prije države? Zar te ta ista država neće dokrajčiti i odbaciti kada ostariš, zar te neće ostaviti na miru kada ogladniš, zar te neće nastojati “iscijediti” kad rodiš djecu ili ako se razboliš? Najgore je što će ti u isto vrijeme ponuditi neka prava koja ti nisu uopće potrebna pa ćeš se izfrustrirati zato jer do tih prava ne možeš uopće doći.

Država ti ne može ponuditi pravo na ljubav, ali ti uporno nudi pravo na ubijanje i istrebljenje ljubavi. Što je najgore u svemu tome jest to da će država možda i propasti, a i ti s njom, ali Ljubav će živjeti jača nego ikada, Ljubav je ta koja će pokopati državu i stvoriti nove ljubavne partnere s novom državom ili bez nje. Jučer smo čitali kako državni vlastodršci ne znaju odakle Ljubav izvire, naročito zato jer su bili uvjereni da su ubili Ljubav, da su joj odrubili glavu. A evo, danas čitamo kako Ljubav živi i razgovara s ljudima, razgovara s onima koji su je prepoznali: “Ljubavi, ti si Poslanik Boga živoga!”.  26.09.2014. 08:49    

Izvori


Evanđelje po Luki, glava 9, redak 18-22