Ako dobiješ nagradu za trud koju
si dogovorio, zar ne bi bilo nepošteno kada tu nagradu ne bi dobio nakon uloženoga
truda? Ili zar ne bi bilo nepošteno očekivati nagradu kada ne uložiš dogovoreni
trud?
Kako uopće čovjeku pada na pamet da zaviruje u tuđe poslove i dogovore,
kakve veze ima koliku je nagradu dobio netko negdje drugdje za isti uloženi
trud? I kako uopće znamo da su nam rezultati podjednaki za tu istu nagradu za
koju smo uložili truda? Možda se netko trudio naizgled manje, ali ima bolje
rezultate. Postoji bezbroj mogućnosti i kombinacija.
Sve mi se čini da se na ‘nepravdu’ ljute oni koji su sami nepravedni. Ako
uložim trud i dobijem nagradu, zar nije normalno da se ubuduće potrudim još
više ako želim veće nagrade? I ako je netko naizgled bolji od mene, zar neću
provjeriti kako taj drugi dolazi do veće nagrade kako bih od njega nešto
naučio? Ako tako ne razmišljam, možda sam ja taj koji se ne trudi dovoljno ili uopće,
a berem nagrade.
Ako je netko bolji, a ja ga ne mogu dostići, zar se neću diviti njemu i
izuzetno ga poštovati?
I kako mi ne pada ništa od toga na pamet nego ne gledam onoga do sebe
uopće nego samo njegovu nagradu...pa, to je čista pohlepa!
I tko sam ja da solim pamet nekom gospodaru koji dijeli nagrade kako mu
se svidi? Kritiziram li ga kao gospodara, zar nema on puno pravo više me nikada
niti pogledati, niti najmiti, koliko god se ja trudio?
Nakon ovoga promatranja nikako mi nije jasno što misle ljudi, ali mi je
potpuno jasno što i kako misli moj gospodar koji me najmi. 21.09.2014. 16:18
Nema komentara:
Objavi komentar