Pokorit ću led
oko tvojih usana.
Nikada stati u red
kao svila utkana
oko tvojih gležanja.
Slobodan ćeš uvijek biti
kao cvjetovi trešanja,
a moje ćeš kapi sniti.
Otopit će se glečeri
pod mojim stopama
i već ove večeri
uspet ću se strofama
polako i nježno ti do haljina
što ih ruke moje pamte,
dodirnuti te iz daljina
koje oko tebe plamte
i bit ću ti sasvim blizu.
Nećeš me odmah prepoznati.
Ja sam ti jedina u nizu
kojoj ćeš osmijeh dati
jer ga samo srce prepoznaje
kojemu ja sam tkalja,
o kojemu samo Bog doznaje
jer Njegova ti leži medalja
točno u onome kutku
koji meni je najdraži.
Na tome ti vrutku
i moj osmijeh potraži.
19.09.2014. 19:28
Nema komentara:
Objavi komentar