Od kada vjerujem u Boga, ništa se promijenilo nije, samo su mi se uvećali vidici i namnožili talenti. Od kada vjerujem u Boga, vjerujem u neprekidno učenje i rast, u razvoj i proširivanje svoje svijesti. Ne možete biti obraćenik, a nemati snage i volje za učenje. Ne možete sumnjati u sebe i neophodno znanje koje ćete morati nadograđivati, prije ili kasnije. Bolje je odmah krenuti. Naviještate li Boga ljudima, učite o sebi. Nije naviještanje Boga preporučljivo zbog dobre zarade nego u korist onome tko naviješta. Ništa nije u Kristovu korist. Njemu je svejedno da li ćete Mu se obratiti jer dok Mu se ne obratite, ne zna za vas i ne boli Ga, a ni vas ne boli. Nije vam svijest usklađena, ne ide u smjeru proširivanja. No, ako vas i boli nešto, već vapijete Bogu i On sazna za vas, a onda je sve već puno lakše.
Na svojoj vjeri čovjek mora i treba raditi. Kad idete u trgovinu, pripremate se jer vjerujete da ćete stići u shopping. Ne idete bez novaca u kupovinu. Ne idete bez dobrih cipela ili bez goriva za vaše vozilo. Tako i na vjeri u Gospodina treba vjerovati učinkovito i svom snagom.
Ljudi se zavaravaju. To je svjesna odluka, prenašanje netočnih podataka drugima o sebi. U podsvijesti svakoga čovjeka nalazi se potpuno normalna i logična spoznaja o vječnome Bogu koji ga može uskrisiti, ali čovjek ostaje često vjeran više svojoj odluci o samozavaravanju i gubi se u netočnim podatcima. Što više govori neistine, čovjek ima sve manje hrabrosti vjerovati slobodno i predano Bogu iako podsvijesno zna za Njega.
Od kada vjerujem u Boga, nije mi sve jednostavno i lako. Liječnici rade na nama, pacijentima. Puno mi pomaže medicinska struka. Mnogi govore da čovjek bolje vjeruje kad mu usklade mentalnu ravnotežu, inače može postati i okrutan i svakakav, loš. No, nisam još čula što uzrokuje mentalnu neravnotežu. O tome sam dugo vremena pokušavala razmišljati, ali za to nisam sposobna. Sigurna sam da mentalni procesi uzrokuju ponašanje i vjerovanje čovjeka, ali i da ponašanje čovjeka uzrokuje mentalne procese. Kako se čovjek bez mozga može bilo kako ponašati? Ima i za to neki prirodan ustroj u čovjeku. Kako čovjekovo ponašanje može urokovati sastav svojega ustroja? Ne može, to je u vlasti više sile i nikada neće biti do kraja razjašnjeno.
Vjerujem u Boga, ali vjerujem i Darwinu, i Freudu. Jedno bez drugoga jednostavno ne ide. Mi, ljudi sve sagledavamo svojim mjerilima i puno toga ne znamo. To je dokaz postojanja više inteligencije. No, kad znate nešto o religijama, jasnije vam je zašto i kako vjerujete. Postoji i znanost o religijama, a postoji i vjerska znanost. Niti jedna religija ne govori o tome kakva je ta viša inteligencija, samo vjera kršćanska ima puno podataka o toj Osobi koja nas pušta da sami sa sobom upravljamo i da se bavimo znanošću, a ako pri tome još i vjerujemo Njemu, Kristu svom snagom, nema nam kraja. Namjerno se otkrio ljudima u jednom povijesnom trenutku na jednom određenom mjestu. Ako vam znanstvenici dokažu da postoji mogućnost da se Isus zaista pojavio kao Sin Božji, to nije dovoljno za upornu vjeru. Uporna vjera vam govori da jesu zaista postojali svjetovi i civilizacije o kojima još ništa ne znamo. Znanost je tu da nam otkriva činjenice, ali znanost ne proizvodi činjenice, podatke dobivate u upornom vjerovanju i učenju, nema drugog načina za religioznost jer sve drugo je nadopuna. Čovjek bez mozga ne može ništa, ali ni mozak ljudski ne može ništa bez čovjekova truda i vjere. 13.08.2014. 22:35
Nema komentara:
Objavi komentar