Neuspješan čovjek

Samo vjera u Jednoga Boga može učiniti da se razvija čovjek kao duhovno stvorenje. Vjera je vrhunac čovjekovih mogućnosti i jedino čovjekovo nadilaženje sebe samoga. Ako vjeruje kao kršćanin da je Krist, Gospodin onaj Bog kojega blaguje u Tijelu i Krvi Kristovoj,  čovjek  postaje duhovan dušom i tijelom. Duhovnost ljudska dovoljna je samo kao iskra i početak religioznosti, odnosno vjere, pouzdanja i povjerenja u Krista dok istinska duhovnost zatim postaje onaj način života koji imaju i vode vjernici molitelji Isusa Bogočovjeka. U tome vjerskom životu čovjek može imati umjetničke sposobnosti i bezbrojna znanja i vještine, ali oni svi nastaju samo kao blijedi trag unutarnjega ljudskoga proživljavanja koje se može jedino nazvati nadnaravnim jer pobjeđuje uglavnom bez velikih napora narav ljudsku koja je oduvijek ista i bit će uvijek samo nesavršena ljudska narav. Ali čovjek nije stvoren za takav život, nego za religioznu duhovnost jer ga ona otvara za puno više od uobičajenoga života svakodnevice i povremenih uzleta pojedinaca u povijesti. Čovjek ne pokazuje drugom čovjeku da poznaje Boga onoliko koliko to Gospodin zna i vidi, a Bog ne može spoznati svoje stvorenje ljudsko ako čovjek ne razvija svoju vjersku svijest o sebi samome u odnosu na Boga.  Kad vjernik zna da ima udio u naravi Boga, njegov odnos s Bogom je postojan pa ga takav način života dovodi do blaženstva što je u velikoj opreci s uobičajenim i naravnim ljudskim životom, punim  malodušnosti koje nema niti jedno drugo živo biće dok u isto vrijeme niti jedno živo biće nema toliko razvijenu svijest da bi pokušalo vladati svijetom i prirodom. Vladanje nad  drugim i drugima je osobina ljudskih stvorenja koja ih čini nazadnima, nesvrhovitima, nelogičnima, neprirodnima, neučinkovitima jer nema tako sposobnoga živoga bića, a tako neuspješnoga kao što je čovjek , čak toliko neuspješnoga da se nikada u životu ne upita o svojim krajnjim osobinama i mogućnostima već je češće samo uništavalac umjesto odgovoran, brižan gospodar.  29.07.2014. 04:06