Što je Božje, a što je ljudsko?

Kad je Petar nazočio Isusovom preobraženju na gori Tabor, u svojoj predivnoj prostodušnosti zaboravio je iznenaditi se odakle tamo Ilija i Mojsije. Zaboravio je čak i na vrijeme koje neumitno protječe, nije se sjetio niti da bi mogao prije ili kasnije ogladnjeti i pobrinuti se za egzistencijalna pitanja. Nije čak se niti upitao ono vječno prisutno kopkajuće pitanje: 'a zašto i kako se ovo događa, kako sam se ovdje našao?'.

Isus se preobrazio, a Petar je predložio neka stvari jednostavno stanu na tome, na okolnostima na Taboru toga dana. Toliko je bio uronjen u vjersko iskustvo da je valjda spoznao i odgovore na sva pitanja.

Isti taj apostol i učenik Isusov tih je dana spoznao da je Isus Božji Sin, odnosno da nije sigurno samo prorok ljudski, niti da je neki od starih proroka, a niti da je samo učitelj vjerskih zakona. Nakon proživljenih iskustava s Isusom, Petar je s velikom sigurnošću izjavio i pogodio pred Bogom i narodom bit onoga što je nedavno iskusio: 'Ti si Sin Božji' te ga je Isus prozvao Stijenom i temeljem svoje buduće crkve.

Ti događaji ukazuju na veliku mudrost prostodušne Petrove vjere u Jednoga Boga.

Ipak, kad je Isus rekao da će biti razapet, Petar je pao u težak grijeh i u ponore najobičnije ljudske nevjere i straha. 'Tebi se to ne smije dogoditi', odlučno je rekao Kristu, Bogu svome. Isus mu odgovara kao najokorijelijem neprijatelju ljudskom:'...sotono'. Isus odgovara odbijanjem Petra od sebe iako ga je privukao u svoju veliku slavu ovdje, na zemlji. Kad pomnije gledamo, zaista je neobično reći Bogu da je Mesija i Pomazanik Božji, zadiviti Mu se i pokloniti, a onda Ga nagovarati da se čuva od zla i progona od ljudi. Licemjerno. Neiskreno. Zar treba Gospodina čuvati čovjek od progona drugih ljudi? Nije li puno gore doživjeti hvalu i pohvalu te uzvisivanje čovjekovo, a onda čuti čovjeka kako je prestrašen od pomisli i najave da bi njegov Bog mogao nastradati, biti razapet i u muci umrijeti?

Mt 16,23 Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" 

Što li je Petru bilo na pameti kad je rekao Isusu da Mu se ne smije dogoditi da Ga ljudi razapnu? Da li ga je možda bilo strah da će izgubiti svojega Gospodina kao što je bilo strah sve apostole nakon smrti Isusove na križu?

07.08.2014.  11:59