Često uopće niti ne mislim o nama,
samo sam te svjesna krajičkom uma;
prelijepa je moja osobna panorama
pa ne gledam da li ima neka druma
koji vodio bi misli mi u nepoznato,
kojim nikad ne bih se pokrenula
jer je ovdje blagostanje, Bogom dato
makar možda izgleda uvenula
ona ruža koja samo je u izmaglici
pa je sve to samo pričimba.
Ona se bolje pokazuje u neprilici,
a mnogi drže da je himba.
Ja sam s neke druge strane stala,
negdje gdje je veliko prostranstvo
i znam da je sve to rajska uvala
gdje pohodi mene veličanstvo,
anđeli me pjesmom poje
koja isparava se po svuda
oko duše neupitno moje
što razbacuje se kojekuda.
Ne moram ti ništa reći,
pripovijedam zbog izobilja
koje teži okolo poleći
kao livada mi velikoga milja.
Drumovi se oko mene stvaraju
i svaki obećava da ću naći cilja,
ali mi se također i otvaraju
premnoge latice raznoga bilja
pa nemam vremena odavde otići.
Zašto bih išta morala promijeniti
kada ne znam gdje sve mogu stići
i kad znam da teže me zamijeniti.
Ne miči se, šapću meni anđeli,
ne odlazi iz ovoga kraja;
nisu tvoji drumovi uveli,
ti si samo stigla usred raja.
29.06.2014. 9:27
Nema komentara:
Objavi komentar