Jutarnji obilazak

Kako raščišćavam stvari temeljito,

tako sam svoju dušu dobro pospremila

za moje stanje vječno i vremenito

jer oduvijek sam jasnoći stremila

koja me vodi dalje od mene same,

najčešće u duhovne prostore

ispod moje kože, u dubine, iza tame

koja izvire iz svake moje zore

i u prekrasna nebeska prostranstva

za kojima čezne sigurno duša svaka

jer puna su životnog tajanstva,

a kao malo pero ptice su neke laka.

I sada sviće zora, jutro je već, pogađaš,

a ja gledam oko sebe pospremljenu okolinu

i osjećam se savršeno jer i ti porađaš,

zajedno sa mnom, sunce što mi još ne sinu

i budim se u velikom iščekivanju novih dana

koji će, kažu, biti dani toplotnog udara

pa valjda zato i jest tako sparinom razuzdana

ova jutarnja težina koja donosi mnoga dara

jer, barem ovdje oko mene, rađa tišinom.

Tko bi volio da nema mira pod ovim pritiskom,

u gradu gdje je sve još pokriveno tminom

i gdje još vreva nije započela svojim potiskom.

Možda baš zbog toga volim jutro svako

jer su jutra uređena kao ulice isprane

i možda baš zato volim ovo buđenje polako

jer su ulice i zgrade jučerašnjom kišom oprane.

Evo već i cvrkuta, evo daška zbog propuha,

to mi ovaj grad priređuje malo mira savršena.

Ako ni zbog čega, lijep je zbog uličnih propusta,

zbog kanjona u kojima je vjetrovitost izvršena

kao i moje pospremanje nakon kojega uživam

u čistoći jutra, u pobiranju svakog daška

i svakog cvrkuta, i oblačića do kojeg plivam

i koji čine svu ljepotu jutarnjega obilaska.

26.07.2014. 05:56