Usprkos svršetku

Katkad zovem kišu da se otpusti,

katkada se može rosulja uživati.

Svi moji uspjesi, svi moji propusti

jednoj kapi mogu uplivati

jer zbog sreće kojom ljubim kišne kapi

može se i umirati;

jer zbog onoga što oko mene hlapi

može se i Boga dati,

nekim strastvenim sjećanjima

može se nježno priprijetiti

da će biti razlog vijećanjima

kako bi ih mogli primijetiti

neki drugi koji stoje postrance.

Sigurno od toga ima koristi,

ništa nije bez smisla, držim lance

da me rosulja ne slisti

nego da joj ja uhvatim daška.

Nisam više na početku,

spoj sam bogata i siromaška,

sve u jednom slušam kišu jetku.

Hvala Ti za probuđenje,

hvala za sve što mi dati hoćeš

i za neprekidno porođenje

gdje sam imuna na zloće.

Nema veze što je sve tu sivo,

ja Te vidim kao svoje prste,

vidim Te u svemu što je živo

makar vrazi mene brste,

prejaka je ova nam suradnja

i za najgore što biti može.

Primi želje s moga pladnja,

rasprostri ih preko kože

koja skliska je od jeseni i rosulje.

Ja Te nosim kao svoga

i odijevam samo Tvoje košulje,

Ti si moja snaga stroga.

23.08.2014. 06:55