Samoj sebi ne priznajem
koliko te voli duša moja.
Možda se izdajem,
krijem ponor ispod loja
jer mi do svijesti sve ne dopire
što doživljavam u emotivnosti,
ali ljubav ipak svjesno izvire
povremeno, jako, bez ukrotivosti.
Koliko te poštujem i volim,
darovana osobo života moga,
a k sebi te nikada ne vodim
kao da ja nemam nikoga.
Strast za višim ciljevima
spaja nas u svakom postojanju,
sve drugo je piljevina
što se sipa na odstojanju.
U ponorima zauvijek ostaješ
svijetla točka na samome dnu
i sada mi nedostaješ,
a uvijek si nekako tu.
08.08.2014. 23:41
Nema komentara:
Objavi komentar