Strah pred božanskim

Isusa je Otac s nebesa na gori preobrazio da navijesti Isusov križ kroz objavljivanje velike slave Isusove koju su imali prilike ugledati samo neki apostoli, Petar, Ivan i Jakov (Mt 17, 1-8 ). Ista trojica će pratiti Isusa u smrtnoj borbi prilikom molitve u Getsemaniju ( Mk 14,33 ). Petar radosno progovara i predlaže u oduševljenju kako bi trebalo napraviti sjenice za Isusa i svjedoke preobraženja koji su se našli u oblaku, za Mojsija i Iliju. Isusa je Otac preobrazio pred tim svjedocima kako bi potvrdio Isusovo mesijanstvo i poslanstvo s neba odakle se javlja Božji glas zbog kojega apostoli pokleknuše i padoše ničice na tlo. Od smrtnika Isus se pretvara u Sina Božjega. Radost apostola se pretvara u zaprepaštenje.

„Pred veličanstvenim, neuobičajenim, zastrašujućim pojavama čovjeka spontano obuzima osjećaj neke prisutnosti koja ga nadilazi“ (Dufour). To se ono božansko javlja u vidu strašnosti, čak i ako nemamo Isusa preobraženoga pred sobom. Ta strašnost je sveta, ali ne otkriva svoju dubinu te čovjek ne promišlja o tome svome strahu.

Strah je također borba za održanjem, imamo ga da bi nas upozorio na opasnost. Ljudski mozak najviše je zaokupiram upravo tim strahom radi održavanja ljudske vrste iako smo skloni misliti kako više nismo oni praljudi  kojima je taj strah bio najvažniji, važniji od igre ili učenja. Danas čak i uporno radimo na tome da zaniječemo svoje strahove. Smatramo da  nije normalno osjećati neprekidno strah. Uljujkujemo se u tvrdnje koje pokušavaju ljudski strah zanemariti, ali on je neprekidno prisutan. Pritajen je upravo zbog toga što je svet i sakralan, a ne potiče samo od pračovjeka i borbe za samoodržanje. Pritajen je stoga što čovjek ne može ispitivati dubine toga svog vlastitog straha jer je taj strah zapravo strah od Onoga koji daleko nadilazi čovjeka, to je zapravo strah od božanskog.

Zašto je božansko čovjeku strašno? Zato jer je Bog strašnom patnjom zbog čovjeka i mukom na križu otkupio čovjeka. Red je da čovjek kao dionik božanske naravi po krštenju doživi barem malo od toga Isusova straha i muke i da se pouzda u Boga. Petar je bio radostan kad je vidio slavu Isusovu na Njegovom licu i odjeći, a ne i na Njegovom čitavom ljudskom tijelu, bilomu je jasno da smrt nije kraj.  27.07.2014.