Ledeni borovi

Kišna noć je, miris crna vina

dopire do moje kože,

miris ovog svijeta i svih svetih.

Miruje i tiho šušti moja kotlina,

dobre misli sad se množe,

ništa više meni sad ne prijeti.

Pod kišom zapalit ću ti baklje,

prići ćeš mi lakše nego ikada,

naći ćeš me sasvim cijelu.

Mračne su minute već odmakle,

više nije potrebna nam nada,

ulazimo skupa kroz noć bijelu.

To je snijeg u ljetno doba,

to je vrh one druge planine

koju gledala sam s odmorišta,

a nas štiti ona šumovita utroba

iz koje se vidi u daljine;

na paklena gledamo poprišta.

S borovih iglica pada još po koja kap,

u ono vino kaplje otopljeni led.

Sve te slojeve zajedno smo mi obišli.

Možda ne znaš, možda čudan ti je onaj lap

iz kojeg se slijeva sladak med;

putem istim mi smo jedno drugom prišli.

10.07.2014. 23:03