Kutak iza križa

Isuse, sad kada sam malo pospremila svoju dušu, kad sam sredila i one kutke srca do kojih nisam prije stizala, ostalo je prazno polje, polje puno praznine iz koje izvlačim samo Tebe i ništa drugo iako i sada još ipak imam jedan kutak, dobro uređen i pospremljen, ali u njemu se nalaze predmeti sa svih strana koje nikamo nisam uspjela pospremiti jer mi se nigdje i nikamo ne uklapaju, a ima ih zaista raznolikih i puni su znakovitosti jer me podsjećaju na premnoge važne trenutke. To su Tvoji neotvoreni darovi, u Tvome izobilju uvijek ima bezbroj neodpakiranih poklona. Tu se miješaju praktični novi predmeti s onima koji mi ostadoše još od djetinjstva; tu ima uspomena koje se miješaju sa sličicama i molitvama koje mi ponekad zatrebaju, tu se nalazi sakriven izvor iz kojega ću znati pronaći predmet kontemplacije jer zašto sam baš te stvari sačuvala ako ne zbog toga što im još nisam načinila pravo mjesto. Ispred svega stoji križ koji ima svoje stalno mjesto i koji se može lako ugledati i primijetiti, za razliku od svih tih stvari na koje čak i ja zaboravljam pa ih moram ponekad tražiti. Znam da ću naći nepotrebnih stvari, znam da ću u žaru pospremanja odbaciti nešto što se povlači bez svrhovitosti, ali za sada još ostavljam malo tih nekoliko sitnica jer možda će mi još zatrebati. Možda želim svakom detalju pronaći smisao jer ne vjerujem u uzaludna postojanja. Vjerujem samo u svoju premalenost, u mome srcu još uvijek nema raskrčena mjesta za sve. 28.07.2014. 07:24