Nedjeljno jutro, puno tišine,
zlatna sunca i svetosti,
neka mi nikad više ne mine
jer je tako puno kreposti.
Kao da je prošlo sve najgore,
kao da se nebo bistro otvorilo
da može krenuti prema gore
sve što je ovu nedjelju stvorilo.
Trnci me na mom ramenu
podsjećaju na svete predjele
kamo idemo svi na smjenu
i gdje se upućuju duše smjele
prema svojoj vrsti vječnosti.
Sama sam sebi znak odlaska
po kojem ne postoje oprečnosti
od onoga Velikog praska.
Isto je ovo danas nastajanje
što je i odlazak svečani
na posljednje putovanje,
isti su odbrojani dani.
Danas treba u nebesa poći,
odlazak mora biti ovakav,
u miru i anđeoskoj samoći
u kojoj ne postoji mraka.
Danas je došao Sveti u pohode,
danas je slavlje blagdana
za duše koje k nebu hode.
Danas je srž moja predana.
03.08.2014. 07:52
Nema komentara:
Objavi komentar