I tada kada ne bude ovih sjajnih trenutaka,
oni će ipak zauvijek od sada postojati
jer su našli se kao dijete u svijetu lutaka,
a da nismo morali oko toga nastojati,
niti se prekomjerno truditi za susret.
Našli smo se zbog ljubavi prema glazbi,
zbog toga što nismo tražili preduvjet
i možda stoga da udovoljimo potražbi
naših običnih srdaca za posebnim
i nadasve za onim plemenitim
priopćavanjem posebnosti osobnim,
i za zadovoljstvom vremenitim.
Možda ćemo se uvijek s umjetnicima,
s uspomenom na ovaj duboki čas
susretati kao s besmrtnicima
koji postoje i sviraju i radi nas
kao i zbog sebe samih, bez obaveza.
To je uvijek tako slatko,
stvarati ili pripovijedati bez usteza
kao da to može svatko.
Možda smo postali nerazdvojni
na ovoj zemlji punoj rastanaka,
ovisnosti i susreta raznobojnih
i gdje su ljudi željni ustanaka.
Možda nas vežu sjećanja i ponavljanje
lijepih trenutaka kao što su ovi sada
i možda upravo činimo obnavljanje
pa nastaje susretanja cijela parada.
Svakako, želim ti da malo sanjaš
otvorenih očiju za moje prisustvo,
da se što češće ovamo sklanjaš
kako bi susreo svoje staro društvo.
28.07.2014. 23:53
Nema komentara:
Objavi komentar