U mraku bez svjetiljke ne možeš pronaći stazu kojom ćeš
doći do nekog obasjanog mjesta i po kojoj ćeš se uputiti prema sunčanom danu.
Čekati u mraku da osvane zora isto je što i odspavati jer
noć je, svi vele, za spavanje. I za gašenje svjetla. Za Isusa, tek noć je pravi
razlog za rasvjetljavanje onoga što ti je pred nosom, a to je On sam. U noćima
čovjeka vode molitve i događaju mu se neuobičajeni, manje razjašnjeni događaji.
Ljudi ujutro govore o onome što su sanjali, ali kad ti je svjetiljka upaljena u
mraku, ne odlaziš u snove nego prilaziš Gospodinu i ne znaš koliko je vremena
proteklo, i ne znaš više gdje se nalaziš jer na urama ne piše da je Isus blizu
i da stojiš pred Njim, ali ti to nekada i svjesno znaš, osjećaš ili, ipak,
zaspeš usprkos svemu što se u noći događa. Obuzimaju te snovi i spavaš čvrsto. Ne
vidiš Gospodina, a ni On tebe ne može neosvijetljenoga primijetiti. 09.08.2014. 00:16
Nema komentara:
Objavi komentar