Zavjetrina

Zavjetrina

1

Priča mi plamičak svoju nepoželjnu pripovijest

o tome kako sam sasvim sama,

usamljeni registrirani građanak

koji igra se samo u nepostojanju, a ima povijest.

Ja sam tijelo koje ne bliješti već je sama tama,

ali me nosi plamičak kao svoj žižak.

2

Zašto izgaraš, plameni oganjče,

zašto me tekućinom voska gušiš?

Znam, to je pripravnost za plam

kojim me zapali moje jaganjče

nekada davno. Uvijek se oglušiš

kada ti svoje iskreno pripovijedam.

3

Naravno, ja u tebe ne vjerujem

pa nema ni smisla razbijati um

pitalicama pripitoga slavljenika.

Makar i takva, nikad se ne odpasujem

i hrabro kročim u duboki podrum,

hodeći preko malih bodljika.

4

Odavde ti se javljam samim sablaznima,

i nisam srcem prirasla uz njih.

Ja sam ona ista osoba iz moje mladosti

koja me nauči što poslušan katolik ima;

strah i licemjerje, tvoj poslušnik.

Ja sam i ovdje puna radosti.

5

Bitno je samo da Isusa prepoznam,

znam da me vosak neće ugušiti do kraja

kakva god bila moja smrt.

Ako za vjenčanja pogrešna doznam,

ne boj se, ne vodi me blud do raja;

ovaj moj podrum dosta je za me razastrt.

6

Moja me glad još tjera na bdijenje,

iako čekam i novi prekrasan dan.

Ako ne ostanem u podrumu,

možda ugledam neko povjerenje

ili ću samo lagano usniti neki san;

moje su kante za smeće sada na drumu.

7

Još sam doma, iako me zovu elitom

Hrvata koji uče djecu dvojezičnosti.

O, kada bi ljudi živote predali.

Sada sam potkupljena slatkim mitom

jer ovdje mome Bogu nema sličnosti

mi, iz podruma, još ništa nismo dali.

8

Ne idem gore, ne idem u novu zemlju

jer moji ne znaju još ni što je moral.

Kako ostaviti toliko mnoštvo?

Svima je svejedno jer su u podzemlju

i nemaju sluha za neki mali koral.

To samo je, čisto uboštvo.

9

Opet više nas ne zovu skepticima

nego viču na sav glas: nacionalisti.

Smiju nam se jer smo siromašni.

A kod nas najviše stranaca ima

jer nemaju stana, nisu na toj listi.

Nama je bolje, mi smo strašni.

10

Nećeš imati razumijevanja za moje priče,

i bolje. Jedno je molitva, a drugo opće snalaženje.

Kamo god pogledam, sve je u prstenu

kojega vidim u voštanici samo, ali viče

kako je potrebno učiniti žrtava pronalaženje.

I to će biti, lako je izvući žrtvu krštenu.

11

Vidjela sam vjenčić, ali ne od zvijezda

Nego to su bile mete-križevi naokolo.

Polako blijede i stapaju se u krunu.

Imat ćemo kraljicu i golublja gnijezda,

već jesmo prozvani i opet isto kolo.

12

Evo, kako nedolične moje su riječi,

A moj stav je stav marginalca;

Tako se ne dočekuje  unija slavna.

Nakuhali su hrane, utroba ječi,

Umorna od sjemenki i krastavaca.

Sva nam je tržnica ostala ravna.

13

Ovaj dokument je samo za web,

ova je pjesma lamentacija na temu

o kojoj niti pravoga naslova nema.

Ona je piće za socijaliste i hljeb,

Oni će sve razumijeti, imaju spremu,

samo im nedostaje oprema.

14

Smijem li se ja okoristiti milostinjom

ako znam da je prokleto što mi nude?

Ne. Jer ja sam ovdje milom i silom;

i tako svi nastoje da me probude

dok ja plazim u krivo lošim stilom.

15

Ako treba, pojest ću crnog vraga,

bio to bilo koji dan u tjednu,

i tako ne znam koji je datum.

Obitelji izumiru, moja draga,

već odavno nisam vidjela jednu,

moji klošari svi samo vježbaju um.

16

Njima je navještaj sve što vide,

a i ja se nekako slično osjećam

i oni su nekako drugačije sveti.

A i moja se zemlja sva iskide,

izgleda da najviše ovdje pripadam

gdje se dobro grijem čak i ljeti.

17

U svemu ja moram prepoznati Krista

kao i bilo tko drugi na meti-križu

jer o tome sam počela pjevati.

Slušam Katoličku Crkvu, uvijek ista,

i stoga moram reći da ovi tu ne gmižu,

a oni tamo gore mogu samo i dalje zijevati.

18

Preko dana kunjamo, šmrcamo

i rijetko je da netko malo ne spava

jer televizori uvijek rade.

Onima što prosjače nikada ništa ne damo

jer nam uzimlju ovrhe, to je milostinja prava,

treba im za vozni park i parade.

19

Rekoše da nema takve grupe u ovoj Regiji

koju bismo mogli zvati Hrvatima.

Pa i nisu oni gore toga identiteta.

Oni su svi u nekakvoj odmetničkoj legiji

koja gazi po nama kao po blatima

jer nam ne priznaju suvereniteta.

20

Ništa ne odgovaramo jer smo u stavu kopanja

pa nema svrhe prekinuti posao radi priče.

Tada bi čuli kojim jezikom zborimo

pa nas ne bi ni skužili, ali onda kraj je stanja

postojećega. Udomite ih, netko viče.

Stoga mi nikoga ne diramo i ne korimo.

21

Među nama ljubav neka vlada,

neki sporazum, ali smo vjerni do kraja,

valjda zato što visimo jedni o drugima.

Nikada u prosvjedu nitko ne strada

jer nas nema i svi smo dio ovog raja,

uvijek vjerni od smetlišta sprudima.

22

Prolazi polako i ova noć,

valja u ophodnju ići.

Samo ti šaljem blagoslov vedrine.

Ne trebam sada neku pomoć

Jer niti ne znam da li će stići.

Primi pozdrave iz zavjetrine.

0107         249