Pokondireni klošari

Pokondireni klošari

Kad preletim naslove i ponekad pogledam neke televizijske emisije, zaboli me diktatura nove demokracije koja se očituje na ulicama, među marginaliziranim ljudima kojima nije jasno ni približno koliki su mogući razmjeri globalizacije, nisu na Internetu i ne vide drugi krajolik, odnosno ne vide gdje je druga strana ponora koji zjapi između vlasti i vrhovništva i njih samih. Drugim riječima, s dvije kune u džepu na dan ljudi slušaju o tome kako je negdje uspješno uloženo milijarde eura kao da se to događa negdje jako daleko od ulica moga grada u mojoj zemlji na Balkanu koja je imala svoje mjesto u kolijevki Europe. Kada smo živjeli lošije i gore, pod Osmanlijama? Moramo biti sretni što, naizgled, ne dajemo danak u krvi jer ne znamo uopće tko je taj ili tko su ti ljudi i institucije koje bi takav danak tražile; netko vlada, ali ne znamo odakle smjernice dolaze i pod koju zapravo vlast pripadamo. Konkretno, da li je naša socijala poslušna, da li Ministarstvo rada i socijalne skrbi služi Vladi RH ili tim jadnicima kojima je potrebna društvena osjetljivost i osjećajnost? Da li naša hrvatska vlast služi nekoj višoj vlasti ili narodu? Reći ćete, i jedno i drugo, ali upravo ti naslovi po medijima dokazuju da novinarstvo također nema pojma gdje se nalazi i koliko je sati, a živi od obaviještavanja građanstva. Puno je jednostavnije skoknuti na neku društvenu mrežu, ali mnogim ljudima gori pod petama zbog „banalnijih“ problema koje bi mogli riješiti kada bi socijala barem deset posto bila učinkovita; primjerice, kako doskočiti ogromnoj konkurenciji i monopolu koji imaju neki kopači po kantama za smeće?

Postoje razlike drastične i socijalne među njima, oni bogatiji furaju se na skupim i opremljenim biciklima i uvijek sakupe bitno veće količine praznih boca kao da imaju neke nelegalne veze i dobavljače dok običan puk više u kantama ne može pronaći niti jednu bočicu koja prolazi sva mjerila i kriterije po kojima se otkupljuje. Ostaju samo bočice i plastika od ulja i octa...o odbačenoj hrani koja izgleda urnebesno uredno, čisto i jestivo da ne pripovijedam. Pogled u neku pokrajnju kantu za smeće može vam rasvijetliti stanje u Regiji više nego novinari ili jedrenje po mrežama. Naravno da je prva instanca na koju marginalizirani ljudi pomisle Hrvatska Vlada i skupina G8, ali postoji nepremostivi jaz i ponor nad kojim se ne čuju psovke i krikovi nego samo Pusić, Milanović, Merkel, Obama, Koreja, Sirija...

Kako to da ima toliko hrane u kantama, a običnu staklenu ili plastičnu bocu više ne možeš pronaći? I gdje nestadoše beskućnici, prosjaci, pijandure i klošari? Zar nije neki pomor u redovima siromaha kao onaj koji je bio davno, za stare diktature? U domovima nema smještaja, bolnice pogotovu nemaju sredstava za uzdržavanje nekoga tko je na rubu života; zatvori su prepuni, a dobrovoljni rad takvi siromasi ne mogu izvesti, ta gdje su?! 2606 6:24