subota, 22. lipnja 2013.

Kako zarobiti neprijatelja



Kako zarobiti neprijatelja

Kako sam oprostila neprijatelju
Prvo, živeći neprekidno u Katoličkoj Crkvi i moleći i kontemplirajući Krista, Gospodina, spoznah kako opraštam, ali neke se povrede neprekidno vraćaju kao da nisam zaista oprostila,  bijah jako povrijeđena.
Bez obzira na praštanje,  dade mi Duh Sveti volje za kontempliranje vlastitih grijeha kojih nisam svjesna – to sam činila radi dublje spoznaje otajstva ljubavi Kristove te sam se uzput u kratkom roku nekoliko puta ispovijedila i to spoznala  kao dokaz da dobro vjerujem i da moje kontemplacije rode plodovima i darovima Duha Svetoga.
Pokušavajući zaći u dubine vlastite osobnosti, pronašla sam veliku ljubav Gospodinovu, a Duh Sveti me nagradi za iskrenost prema sebi samoj. Tada dođe nadahnuće te ja uzeh, ne razmišljajući uopće, spontano moj problem krivnje i svoje grijehe jer sam željela uz pomoć sakrivenih grijeha produbiti spoznaju i tako sam prekopala neke događaje u kojima se moji grijesi miješaju s ogorčenjem i ljutnjom na neprijatelja jer mišljah da sam pravedno ljuta i da sam potpuno u pravu, ali kad se izjasnih i rekoh neprijatelju što me kod njega smeta i boli, spoznah da i moj grijeh postoji jedan ili dva, malo sofisticiraniji i nevelik, ali postoji te se pokajah, ali se i prestraših da sam daleko od Boga. No, Gospodin me obdari opet svojim milosrđem te se ja ohrabrih jer vidjeh kako moje slabašne slutnje postaju zaista dobro usmjerene i oblikovane u pravilne misli, logične, jednostavne i argumentirane. To me je u vjeri navelo da se držim svojih slutnji jer su one plod onoga svega što sam učila i pospremala u svoju podsvijest i o tome ponekad razgovarala, to jest, da slutnje koje vjernik ima u molitvi i kontemplaciji imaju izvor svoj u Logosu, Riječi Božjoj. Potrebno je samo uporno vjerovati i ne strahovati od ludila i besmisla ili gubitka zdravog razuma samo stoga što ste zašli u tako duhovno i osjetljivo područje. Da biste u takvoj i takvim kontemplacijama izdržali morate malo progutati straha od toga da će vas Bog ostaviti, to jest da ćete se izgubiti u nabrajanju nebuloza koje nitko ne razumije. Poslije nekoliko mjeseci kontempliranja Božje riječi na najrazličitije načine i zajedno sa znanjem na kojem su se temeljile i slutnje ( neartikulirano znanje), ja polučih na slijepo, ali u svjetlu vjere, kako sam lakša nego što sam bila dugo, dugo prije te kako sam oprostila i kako je meni Gospodin oprostio sve u izobilju te me nadario.

To u prevedenom smislu na svjetovni govor znači da bez vjere ne možete oprostiti neprijatelju i to znači da je neopraštanje velika smetnja i grijeh ogroman jer izaziva ljutnju koja ne može u vjernika opstati, niti biti duga, stalna i velika.
Istina jest da vam neprijatelj čini najgore stvari, ali za vaše olakšanje i opraštanje prvo i osnovno je pronaći  na sebi koji je to grijeh zbog kojega ne možete oprostiti i koji vas sili da mislite da ste vječna žrtva i da ste sigurno u pravu pred Gospodinom.
Kad oproštenje zaista dođe, vi više niste u vlasti neprijatelja i tada ga lijepo skinete s vrata uvijek na pravom mjestu i u pravo vrijeme i zaista vam neprijatelj tada više ne može ništa, niti vas uzrujava, niti vas može povrijediti. Kompenzaciju svake vrste dobivate iz Božje ljubavi i to u izobilju darova od kojih postajede drugačiji te vam neprijatelj i uvrede i povrede koje vam je nanio, sve to vam postaje dio vašega imanja, vaše vlasništvo s kojim možete manipulirati kako želite, samo morate paziti da komunikacija s bivšim neprijateljem bude iskrena, u Bogu uvijek ponizna i skromna i neprijatelj će se vjerojatno izgubiti, nestati, ispariti, sagorjeti ili se zaista obratiti u Gospodinu.
2206  1353

Nema komentara:

Objavi komentar