Zajednička
bitka
Nekad
sam te znala dovesti do ludila,
do
ludila od boli zbog velike brige
jer sam
uvijek voljela stradavati.
Nekada
sam željno tebe budila
da mi
jednom riječju skineš verige
da bih
mogla svoje bisere prodavati.
Danas
znam da nisi niti okom trepnuo
kad je
meni došlo vrijeme borbe
jer si
me upoznao i dao mi za pravo.
Danas
ti si sa mnom kleknuo
radi
neke nove tvorbe,
znajući
da ostat ću ti zdravo.
Ipak
danas vraćam se u vrtove,
strasnom
čežnjom da ti plodove pokažem,
da ih
samo s tobom sretna dijelim.
Zajedno
ćemo igrati smrtove,
lake
igre teških ljudi kojima laže
ovaj
sustav svojim bićem cijelim.
Tiho
ćeš me prigrliti
kao
dobrog, starog znanca,
kao
svoju ljubav vjernu.
Naše
ptice će pohrliti
preko
svakog klanca,
odati
nam počast smjernu.
I dalje
se pobjede krvavo plaćaju,
i dalje
nam raspeti Bog savjetuje
kako
čovjek bitku zaslužuje dobiti.
I neprekidno
ulozi se vraćaju,
i opet
danas među nama se navješćuje
Emmanuel
u kojem ćemo sebe robiti.
021213 2348
Nema komentara:
Objavi komentar