Čuvaj
se zadnjega stiha
Čovjek
kojega nema, to si ti, koji svojim odsustvom govoriš puno.
Vjerojatno
postoji dobar razlog zbog kojega te nema.
Zašto
ja se moram vjenčavati s onim s klimavom krunom,
zašto
rekoše mi uopće neki ljudi da se umrijeti spremaš?
Da nisi
onomad poslao svoju majku mojoj materi u prošnju,
ne bih
uopće znala da očevi zaista postoje i da nisu oni moji dečki.
Sada
spola tvojega ja tražim jer sam napipala mošnju
pa mi
nije jasno zašto neki pišaju stojećki.
Ako te
osudiše, zašto mi ne reče
da ti
sa mnom nikakve veze nemaš;
zašto
priredi mi ono malo sveče?
Zašto
sada negdje jadan drijemaš?
Da li
da ti zahvalim za život
ili da
te pokušam prisvijestiti, ne znam.
Ja sam
ti bila jadan skot,
ali
danas, evo, ti si meni nepozvan.
Dobro
mi je došlo postojanje tvoje
jer sam
puno toga tajnog spoznala.
Čak i
ono što se zove „dugine boje“.
Za
porod svoj sam od tebe doznala,
iako mi
nisi niti riječcu rekao, vidjela sam tebe i tvoj dom.
Slavan
si bio pa se ponosim. Ah, da, pronašla sam Oca svoga
i moram
priznati da je zaista pravo muško. Imala sam slom
kada
spoznala sam da je On i u tebi i da ljubiš Boga moga.
Jednoga
dana ja ću k tebi doći, pričat ću ti sve potanko;
kako
sam otkrila more i kamenjare, selo svoje i domovinu.
Samo
jedna stvar je u svemu sigurna: svakim urankom
pjevam
kao da sam izlegla se od bure i utopila u vinu.
2013-12-28
10:30
Nema komentara:
Objavi komentar