LIZALICA, Drugi dio

LIZALICA, Drugi dio

Friško spečena

Mislila sam da ću krenuti u mirovinu jer nisam imala prilike zadržati radnu kondiciju. Tada mi podijeliše radni zadatak da si napišem otkaz. Blokirali me novodoneseni zakoni te se razletjeh, bolnih bubrega, po gradu i državnim institucijama ne bih li saznala kakva je realnost opstanka mojega slavnog tekućeg računa. Mogu li živjeti od ničega? Možda bih i mogla, ali ne znam da li smijem. Propitah se i vidjeh da su neki drugi krivi ako moram živjeti bez ičega jer je takvo društveno uređenje. Dakle, ne smijem živjeti od ničega jer to bi značilo da se bavim kriminalom, a ne, primjerice, postom i pokorom. Budući da imam mnoga prava i mnogi me moraju izdržavati, oduševljena sam plemenitošću toga novoga društvenoga uređenja jer nekada sam bila i neuka i bolesna i radila sam i učila, a živjela sam od nečega, barem sam imala takve papire koji su potvrđivali da živim od nečega. Friško sam spečena jer mi ne treba ništa za život već su mi od krajnje važnosti papiri koji potvrđuju da mi netko daje neka sredstva pa sam od toga postala poštena osoba. Trčim u potrazi za papirima i nitko me ne razumije jer svi papiri dokazuju da živim od ničega što znači da sam ipak neki kriminalac. Ne smijem ništa govoriti, ne smijem ništa raditi, odnosno zarađivati za život jer bih izgubila pravo na papire koji dokazuju da ne živim ni od čega. I zaista, moj post se pretvara u prisilno gladovanje dok mi naočigled trune tuđa odbačena hrana za koju nemam papire pa nemam ni pravo odbačenu hranu pojesti jer bi to bio očigledan kriminal, krađa i dokaz da živim od ničega iako imam sve papire koje mi je ovo novo plemenito društveno uređenje priuštilo.

Znam točno kako bih mogla jednostavnije i lakše živjeti, ali ne smijem jer sam slobodna i živim u demokraciji i blagostanju.  

08122013 20:28