Na
cilju
Pojavak
naših molitvenih uspomena svjedoči mi da sam stigla
negdje
blizu, negdje daleko i visoko iznad moje visoravni.
Ovdje
čak ni nema puta kao da me je sila neka podigla.
Ovdje
nekako naši zajednički putevi su ravnopravni.
Kada me
iz naručja ispusti,
kada me
na ove duge pute ti povede?
Kao da
nam Isus dragi nekako dopusti
u
blizini izići Mu na ove oglede.
Sigurno
je sreća tvoja veća
od svih
mojih oduševljenja.
Mjera
dobra, obilna i poveća
pade
meni sred svih stremljenja
na
dlanove mi širom otvorene.
Kako je
tek tebi silno drago
što si
poveo me iznad sjene,
što si
pustio me ići tvojim tragom.
Kada si
me ostavio samu,
nisam
znala kako sam ti blizu,
kao
dijete koje pogleda u tamu,
kao
ovisnik kad zapadne u krizu;
tražila
sam Boga da me vodi
baš do
tvojih ruku, baš u tvoje najveće imanje.
Tamo si
gdje moja planina se rodi,
tamo
baš gdje sazrelo je ono moje znanje
da sam
stigla usred svijeta uvela
i
pronašla si najveće mi blago;
tamo
gdje je rana postala mi zrela
i gdje
saznala sam što je Bogu drago.
22122013 2229
Nema komentara:
Objavi komentar