Vrt s prolazom

Vrt s prolazom

Bijelo žuta ruža moga vrta okamenila se.

Prepuno je vrtovlje svake buke i galame,

prašine i vjetrova...promijenila se

sredina, srž izgara, na tlu tinja plamen

kao da je izišao ni iz čega,

oko njega topi se crnica.

Nisam njegovala ništa, nije bila stega

nego samo stiha jedna hrpica.

Po tome znam da si ovdje sa mnom

jer u krilo moje Milost pada.

Ja te nalazim na nebu tamnom

usred vatrometa našeg grada.

Tko je ostavio cvijeće?

Tko bi drugi mogao tu biti?

Uskoro sve drugo mrijet' će,

a u vrtu ovom će se slaviti.

Jezero se stvara oko vatre,

to je ta dubina, dakle, gdje sam tebe viđala.

Čak ni ptice sad ne snatre;

sada vidim da sam oduvijek se tebi sviđala.   

2013-12-31 17:28