"Početnica" za dijete broj jedan

Početnica za dijete broj jedan

Obično kažemo da je onaj član obitelji koji je agresivan zapravo roditelj broj jedan.

U normalnoj obitelji ne postoji dominantna osoba jer svatko se nadopunjava sa svakim. Zato i postoji obitelj, zato su nam potrebna normalno začeta i rođena djeca. Zato je nastao brak i pojam o braku.

Ako u jednoj grupi nastojimo odabrati odgovornu osobu i službenog predstavnika obitelji, to više nije brak. To je samoupravna socijalistička zajednica. U toj zajednici izabiremo za predstavnika onoga koji je najagresivniji, a ne onoga koji je osposobljen za predstavljanje svoje zajednice.

U braku ne postoji samo jedna određena osoba koja predstavlja čitavu obitelj. Zato i kažemo da je netko otac, a netko je majka dok je netko opet sin ili kćerka, odnosno unuka. Zbog toga i postoje rodbinski odnosi.

Često volimo reći da je cijela zemlja zapravo jedna velika obitelj. Razumljivo je da u takvoj „obitelji“ postoje i pederi i klonovi, ali to više nije brak, to je jednostavno društvena udruga i tu ne postoji nikakva važnog krvnog srodstva.

Miješanje krvi je poželjno, ali umjerenost je također velika krepost. Kao što nije dobro vjenčavati se sa srodnicima, tako nije dobro niti ono kad nema uopće više nikakvoga krvnoga srodstva u braku. Ne valja, dakle, niti pretjerano miješanje pojmova kao što su pojmovi „brak“, „obitelj“, „zajednica“ i tako redom.

Nije dobro biti rasist ili suditi čovjeka. Katoličanstvo nas uči da postoji na čovjeku nešto što zovemo grijehom, odnosno nekom vrstom pogreške na svakom ljudskom stvoru. Ta pogreška postoji samo zato da bi je čovjek popravljao i tako se razvijao u ono što nazivamo plemenitim ili svetim ljudskim bićem, odnosno čovjekom. Čovjek tako radi najzanimljiviji posao na svijetu, to jest stvara sam sebe, odnosno usavršava se. Radi toga usavršavanja čovjeka, grijeh valja uvijek otkriti i popraviti. Zato kažemo da ne valja suditi čovjeka nego se osuđuje ta pogreška na čovjeku, odnosno ispravlja se sam čovjek prema savršenstvu koje nikada ne dostiže pa je stoga uništavanje grijeha neograničena zanimacija za sva vremena i za svakoga čovjeka posebno. Naravno da čovjek u isto vrijeme nastoji stvarati i predmete koji imaju svoju krajnju svrhu, a to je da pomognu čovjeku u životu i na njegovom putu u savršenstvo. Nespretno je pokušati zanemariti pogrešku na čovjeku te nastojati načiniti novoga čovjeka jer to u biti nije usavršavanje neke osobe nego samo još jedan način proizvodnje ljudske.

Jedna od grešaka na čovjeku je njegova čežnja za savršenstvom i nerazumijevanje prema samome sebi. Zbog toga nerazumijevanja čovjek misli da nije dobar ili ispravan pa se želi otarasiti samoga sebe i to čini tako da se pretvara da je savršen, odnosno traži „jednakost svih i svega i svačega“. Zbog toga pederi žele sebi dočarati iluziju da su sposobni biti u braku, ni manje, ni više. Nije im dovoljno osnovati vanbračnu zajednicu nego žele upravo brak. Zašto?

Zato što je brak savršenstvo.

 2013-12-28 08:40