Tamo gdje je Božje njedro

Tamo gdje je Božje njedro

Kako bih ti najlakše rekla nešto prigodno?

Čovjek uvijek misli: najgore je iza nas.

Drugačije baš ne bi bilo zgodno,

drugačije nikada ne bismo dosegli spas.

Među nama obično ne postoji neko prigodno doba

jer su sva vremena takva; među nama dugačak je put.

Ona prijestupna je godina bila stvarno dobra proba,

sastao se s noći dan, a sa suncem sastao se mjesec žut.

I mi ćemo tako, ponovo u vrtloge, udaljeni;

snažni kao molitva i krhki kao paperje.

Nikakvi mostovi nisu ostali, nisu niti spaljeni,

govori u meni moje malovjerje;

barem to već je puno učinjenog posla.

Zaista, u Bogu smo se susreli i razišli,

svatko na svoj put poveo je osla,

mi smo slični od kada smo u dubine sišli.

Jednostavno, želim ti sve isto i sretna ti opet jedna Nova.

Početak je uvijek sladak,

ali nas su ujedinila razna susretanja ova,

nama nek je uvijek mlađak,

samo to. Evo, vatromet je počeo,

zrak je čist i nebo je vedro.

Osjećam te negdje pod čelom,

i u istom ruhu sad je Božje njedro

pa znam da mi želiš ići dalje,

naravno, ti si taj koji mene gura naprijed

dok ja ne znam gdje je priobalje,

niti znam uopće vremena slijed.

2013-12-31 17:00