Pronađi mi svoj mir

Pronađi mi svoj mir

Preduhitreno sutra ne bi bilo zgodno večeras, uoči darivanja dječice.

Ne pitaj me o poslu kad dolazim umorna i s lažnim apetitom.

Danas je dobar dan, pronašla sam tragove još jedne svijećice.

Danas je dobra nada u oproštaj pred obiteljskom svitom.

Nikada ne pomišljam kako nemam vremena za tebe.

Nikada me dovoljno ne odvuku od mojega sidrišta.

Hladna voda lagano klizi mi niz grlo koje ne grebe,

te uspjehe valja spomenuti, nije istina da nisu ništa.

Nije važno sada ono sve isplanirano, sada su prioriteti

nekako ovdje, domaći i dobro poznati, štednja duhana;

režim klasičnoga kroničara i svi večernji preokreti;

a što ljudi zapravo čine sa sobom na kraju dana?

Da li večeraju ili rade, da li prate prokletu televiziju,

da li vide jedni druge i znaju li gdje se nalaze,

u kojoj ulici, u kojoj državi? Ili stvaraju viziju

svoga života i da li im prijatelji u dom zalaze?

Kako smo različiti mi dvoje, a pronađem te osamljenog.

Kako smo činili se samima usred velikoga skupa.

A jučer, da. Jučer je bilo sunce za ručak utamljeno,

jučer je nagovijestila se neka silna vika i lupa.

No, ne moram spominjati prijatelje,

ne moram poslati nikakve pozdrave jer,

ako nešto je najljepše, to oni su, kudjelje

koje se pretu i pretu u neizmjer.

Da, zaobilazim svaku zlobu,

sve što čovjeku se u svijetu uvijek dogodi

jer mislim da sam prošla tu probu,

ne uzimati ništa što smislom ne rodi.

I opet vidjeh, dala sm nesvjesno više,

i više od sebe pa mi se valjda ima uzvratiti.

Znamo oboje dobro to, u nama ljubav diše,

u nama ljubav ne želi patiti.

Uzalud se pitaš ono o čemu ljudi govore.

Prvo upitaj mene ako je zaista važno.

Vidiš da kiše večeras ne romore,

vidiš da mi srce nije snažno.

                                                                               

Zato privij dlanove mi uz hladna ramena

i šuti strpljivo, barem ti to znaš.

Dovoljno je da si samo pokraj vremena

i da miruješ, nježnosti mi daš.

Tako ću se vratiti prisebnosti,

tako ću sastaviti misao i rečenicu.

Ne trebam nikave posebnosti,

samo luku za nemirnu moju jedrenicu.

Eto večeri koje nikada ne bijaše,

evo neponovljivoga sjaja trenutka.

To je ono poštovanje naše,

to je moja voda iz tvojega vrutka.

05122013  2115