Prazna minuta

Prazna minuta

Zastajanje u samoći, konačno, a već je kasna večer

ovoga dana kada post je pune snage.

Najteži tek slijedi, duha post, koji sada već je jučer

i stoga su mi noći ove mlade drage.

Kriste, Čovječe, izmolih li ja to prekomjerno

ovaj gusti oganj što se većim skuplja?

Duha  toga ljubim neizmjerno

dok za onaj nedavni svijet sve sam gluplja.

Nevažno je što me gonilo je dugo,

nevažno je, briga me za lanjski snijeg.

Gotovo je s onim zatvorenim krugom,

sada  izvan Tebe leži neki odbačeni stijeg.

Još me više Ti oplijeni

da se izgubim za svaki zdravi razum.

Neka ostave me ljudi lijeni,

neka svoje lice drugima pokažu,

neka idu, odnijela ih voda,

meni naše ponoći dopusti.

Meni vrati, vrati moga roda

i na grubi ležaj lagano me spusti.

Ne znam više bez čega već nisam,

ne pamtim imena, niti brojke.

Padam kao vrela kap iz visa,

zaboravljam dugotrajne boljke.

10122013 2356