U knjizi vječnosti

U knjizi vječnosti

Evanđelje po Luki, glava 10, redak 19-20

19 Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi.
20 Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima."

Hvala Ti, Gospodine, što mi daješ tabane rosne koji lebdeći preskaću štipavce, hvala Ti što bez napora susrećem zmijolike puteve i gazim mirno, kao po raju da hodim. Da nemam Tvoje pomazanje od braće, već odavno bih poginula od ruke zloga, tražeći uzaludno koji mi je to grijeh bio prvi među mnogima… hvala Ti što me izbavi konačno iz ralja moje malovjernosti. Nisam ni slutila da ću doživjeti ovaj čas iako sam govorila često da Ti predajem duh svoj u Tvoje prečasne ruke.

Znam da je svejedno hoće li me dohvatiti neprijatelj ili neće i kada.

Znam da je svejedno što će reći netko jer ja nisam u nedoumici o tome što ću ja govoriti, a to je zato, kako veliš, jer me Ti uze zabilježiti konačno na one stranice gdje su zapisani predani i Tebi poginuli.

Hvala Ti što si me nedavno doveo pred odluku i što si me postavio pred pitanje života ili smrti te sam bila prisiljena još jedamput promisliti koliko sam odlučna. Propjevah neku staru baladu jer mi je došlo tako, ginuti s pjesmom veselom na usnama. Dodijala sam i vragu s tim svojim pjevanjem koje je strašno čuti, a iz dna moje pete izlazi te mi se vraća kao silna želja slaviti svoju vlastitu smrt.

To je zato što si me zapisao. Ta, toliko puta ponavljam, iz dana u dan, iz večeri u večer, od pričesti do pričesti da me primiš i molim Te neprekidno samo za to, ne očekujući brza odgovora. A, eto, Ti mi dade svu snagu i ne bih je ni primijetila u svoj ovoj strci i gužvi u mojemu životu da mi nisi poslao poruku po anđelu mome, da nisi vidio moju beznadežnu zaljubljenost u Tvoju riječ i da me nisi pustio da samu sebe promatram sagorenu od čežnje za Tobom.

Nema toga čega se nisam odrekla po sto puta i što nisam pokušala zanemariti i zaboraviti. I nije mi ništa bilo teško. Znam da još moram otresti se navika koje nisu nikako uzorne, znam da sam sigurno često malovjerna i zbog toga slijepa, znam da još imam dana u kojima ću ginuti od grijeha, ali ovoga puta, danas, zaista izlazim pred Tebe, prvo zbog toga što sam okajala ono što mi je nekada bilo teško prebroditi i što sam prebrodila mnoge neprilike koje uopće nisam ni zamijetila. To je zato što si me zapisao.

Ovoga trena postajem svjesna svoje malo jače i veće postojanosti, kao kad se odreknem nekoliko cigareta više u jednom danu i znam sigurno da sam smanjila broj dnevnih i svakodnevnih grijeha barem za jedan mali pomak, siguran pomak.

Ovoga trena vidim i sagledavam kako sam susretala zmije i štipavce, očekujući neki napad, ali napada već dugo nisam doživjela jer Ti preda mnom razgoniš zloduhe kao da otresaš mrvice s mene koje ja nisam ni primijetila. A to je zato što si me zapisao.

Zabilježio si otkucaje moga života u svoju vječnu knjigu, a ja u ovome beznoćnom i bezdnevnom času spoznajem da se silno radujem i da ta radost dolazi samo zbog toga jer iza mene stoji uspjeh u Tebi, niz mnogih malih uspjeha nakon kojih je uslijedio neopisivi mir osobe koja bez tjeskobe dolazi pred Tebe. I što nalazi? Samo jednu riječ:”Raduj se. Raduj se jer mnogi žele čuti što ti znaš, ali ne čuju”.

03122013  0341