Krletka
2
Osamdeset
posto mene sada tiho kunja,
a ja
pjevam pjesmu opraštanja.
Nitko
me nije iznevjerio. Nema munja;
nikada
nije bilo ni pukoga maštanja.
Nemam
snage probitačne,
nisam
ta. Ipak, sve sam učinila,
ne
vjeruju sile mračne.
Jedna
petina me je ukinjila
jer ne
može više izdržati
svoju
vlastitu agresivnost.
Znam da
će Bog mi dati
i nema
mjesta za kivnost.
Tebi
sam, dijete moje, opet ostala dužna,
ti
naslijeduješ vraga od ljepote ove hrvatske.
Ona
nije prava država, ali nije ni ružna
nego ja
sam slaba i već dugo mijenjam maske.
Izgleda
mi da je sada
ostalo
mi malo mojega siromaštva.
Kako je
bogata nada;
i kako
je puno poltronaštva
naprosto
nestalo odavde...
nikada
valjda nećeš znati.
Raduj
se jer ima pravde,
moraš
ju samo prepoznati.
Još će
od mene biti tragova,
u to ne
sumnjaj,
ali,
nadam se, i viših pragova
pa bar
ti ne kunjaj.
2013-12-30
03:02
Nema komentara:
Objavi komentar