Nocturnes

Nocturnes

Prekidam Chopina, oprosti mi što sam brbljava;

od tebe čujem samo krhke uzdahe rijetke i tišinu.

Učiš me i podučavaš lako jer nisam od grijeha prljava,

kroz tebe mi jasan nauk mislima prosinu.

Od muka tvojega i ja se konačno pritajih;

nepotrebne misli sve nestaju pred nama

zbog ljepote doživljaja i mnoštva hostija malih.

Savršeno mi odgovara ova privremena tama

jer popušta napeta svaka struna

pod najlakšim dodirom nokta;

i tipke se odbijaju od svojih kruna,

i ostaje ona bezvremena nota.

Ta tvoja znatiželja

i to tvoje silno strpljenje i mir.

Nije mi oprava najbijelja,

svjetlucava je kao svemir

i zato ti ne mogu ljepše pjevati,

živac mi treperi,

i moram se dugo, dugo odijevati

za one uske dveri

kroz koje se uvijek silom guram

jer sam naslutila tragove

koje pred oči si neprekidno poturam

da prestignem sve pragove.

Naš Bog je brži, Krist uvijek već čeka,

pripravniji od svake pripravnosti.

U svakom trenutku nalazim se, kao rijeka,

u koritu, u srcu vlastite jednostavnosti.

10122013 1650