Ponornice

Ponornice

Neće biti isto, nikada se povijest ne ponavlja

onako kako se bojimo ili nadamo.

Naš je hrast još uvijek tu.

I breze, i trešnja s koje ponekad se kos javlja,

i jezero naše prema kojemu ponekad padamo.

Još mi često odemo na planinu.

Sada mi je ipak u dubine sići,

lako idem, makar nemam zagaženoga puteljka.

Mirno silazim tamo gdje je tama

i već sjećam se da ću k tebi stići.

Znam već dobro gdje su kobna mjesta, sjedeljka

od koje mogla bih ostati sama.

Zamišljam se kako padam i kako sam zaronila

u sve one ponornice, hladne kao led.

Plitka voda to je, bistra je i najbistrija

kao tvoja riječ od koje sam samo mir zadobila.

Iz te vode k meni teče zlatan med;

ostajemo sasvim tiho, Krist i ja.

2013-12-28 17:44