Kada dođe dijete broj dva

Kada dođe dijete broj dva

Često mislimo samo na sebe. Tako ne vidimo one druge. Slično tome postupaju i narodne, odnosno nacionalne skupine. Ne vidi jedan kontinent ono što je zaista jednako na drugom kontinentu, ono što je zajedničko svim ljudima.

Nema prostora na kojemu ne postoje ratovi i nema onoga tko zna zaustaviti rat. Svako pretjerivanje jedne strane dovodi do pobune onoga koji je na drugoj strani, a to je onaj na kojega ne mislimo jer mislimo samo na sebe. Tada traže nacije lijeka tome i ljudi govore da je svijetu potrebna „čvrsta ruka“. Očigledno je da nam je potreban netko drugi koji će nas upozoravati da smo pretjerali.

Jedina čvrsta ruka nalazi se u samokontroli. Uzaludno je pokušavati postići savršenstvo u nadzoru nad samim sobom, to je zajedničko svima. Uzalud vježbanje samokontrole kad uvijek čovjek dolazi u nove okolnosti u kojima ništa ne vrijedi ono što je dobro uvježbavao godinama.

Čovjek može zaboraviti malo na sebe i misliti samo na druge i na njihovo dobro. Uzalud. Polako, ali sigurno počinje pretjerivati u toj borbi za druge. Onaj koji ne može sebe kontrolirati, ne može znati što je za drugoga dobro. Ako netko uporno tvrdi da radi za dobro drugih, to samo znači da drugome ne priznaje postojanje u jednakosti sa sobom samim.

2013-12-28 09:09