Plači,
Izraele
Ti si
sin moj, danas te rodih,
od sebe
te dadoh i od vode Ivana Krstitelja sa Jordana.
Danas
ti sve dane ja oplodih.
Ovo je
dan što ga učinih ja, Bog i Crkva moja predana.
Ovo je
dan tvoj, Izraele koji majku Boga slaviš,
Crkvu
koja tebe mojim Duhom, mojom vodom krsti.
Danas
ja sam u slavlju svome poginuo jer se daviš
u
presilnoj grešnoj, divljoj rijeci, a moraš je omrzti.
Ovo je
dan kada skupa uskrsavamo na život tvoj
da ga imaš,
Narode, da ga imaš u izobilju.
Danas
ja te nazvah po imenu svoje pogibije, to je Križ moj;
danas
ja te učinih svojom obitelju.
Majku
sam ti dao koju riječju svojom ti iznjedrih,
od moje
volje postali ste braća i sestre.
Nauživat
ćeš se patnje, muke sve do dana vedrih
kada
otkriješ krštenje svoje i sve silne presle
kojima
izgrađuješ zakone i gradiš kule.
Tko ti
dade da se krstom u mojoj slavi ti porodiš?
Tko ti
dade da se rodiš ponovo od nule,
da se
mojim Križem krstiš i od grijeha oslobodiš?
Tko ti
daje, Izraele, moju riječ za hranu?
Zašto
žališ za loncima iz zemaljskog ropstva,
zašto
samo iščekuješ zakona si obranu?
Zašto
mi kumire guraš od kojih mi ti ne opsta?!
Plači,
grade Jeruzaleme, jer ti Zaglavnjak ispade!
Sad Ga
tražiš kao poganin, išteš hranu trulu
pa
polako gubiš onaj mali tračak vlastite si nade,
samo
gledaš u beton, svoju Babilonsku kulu.
2014-01-01
08:08
Nema komentara:
Objavi komentar