Na koljenima

Na koljenima

Evo me, vraćam se iz duhovnoga posta

i još ne osjećam žeđi, niti moje srce ište

bilo što jer svega je previše i dosta.

Ovo moje napučeno pusto poprište,

u kojemu sama ostadoh manjina,

stvara mi blagu vrtoglavicu.

Široka je, široka pustopoljina

i tražim nekakvu meku ponjavicu.

Jedno koplje probode me do zemlje,

a ja još teturam, i još stojim.

Sada ću polako napipati svoje temelje,

sada ne sjećam se, jutro krojim.

Umorna sam još i više,

ne znam leći, ne znam jesti;

kada pijesak me obriše,

lagano ću, sporo sjesti.

Klanjam Ti se, Bože dragi,

slavim Tebe u praznini

da me nađu mudri magi,

pohode me u punini.

18122013  0113