Gledam kako ovo ispalo bi malo jasnije
da ti jasno velim da sam opet stigla tu.
Ne može sad biti ništa glasnije,
sada pozdravljam u sebi tvoju osobu.
Glazbu trnem, mada ona je pretiha,
ipak ometa me zbog srčanog ritma
kojega osluškujem oko tvoga lika,
ona sada najviše je bitna.
Više volim dobru melodiju
nego da se sve ovo posloži.
Kao kada pleše netko na podiju
ili kao da se srce nečim loži.
Nisam spretna, samo čekam slutnju
koju dugo nisam čula,
koja može svirati se čak na lutnju
i moja je obrambena kula.
Ne, ne trebam ja obranu za sada,
sada samo šaljem preveliki pozdrav
tamo gdje se čuje sve to više nada,
što ja više slijedim put što sav je prav.
Svaki stih ja pišem kao prvi,
a možda bi zadnji morao biti.
Sve od radosti tu vrvi,
one koju često moram kriti.
Žele meni laž izreći,
žele mene prevariti;
nadaju se nesreći,
a ja moram pjesmu liti
kako bih naučila duha govorenje,
kako sva bih bila samo jedan tren,
kako začula bih ono romorenje,
kako saznala bih uzrok snen
za sve moje odgovore
koji izlaze na svjetlo noći.
Neka samo rogobore,
ovaj ritam će do tebe doći.
09.11.2014. 21:45
Nema komentara:
Objavi komentar