utorak, 4. studenoga 2014.

Dalje od smrti

DALJE OD SMRTI
Na čemu gradiš život svoj i da li ga uopće gradiš? Možda držiš da su ti temelje u životu dali roditelji i ovo društvo u kojemu jesi. Da li to poštuješ i razmatraš li kakvi su ti temelji? Da li misliš da nisi ti kriv ako su ti u djetinjstvu i mladosti ugradili neko ogorčenje ili ako očekuju od tebe nešto što ti ne možeš? Ako na tome želiš izgraditi život ili sebe, karijeru ili obitelj, kakva će ti biti građevina kad temelje nisi popravio ili sam izgradio? Ako si uvjeren da ti nisi dužan i odgovoran za sve ono što su ti ucijepili, kako ćeš samostalno i naglo postati odogovoran u budućoj gradnji svojega života? Promisli dok imaš vremena. Projektiraj si život, koliko god misliš da si za to možda prestar. Čovjek koji ne promotri svoje temelje, a ima ih koji ih uzimaju zdravo za gotovo, ne gradi ništa i cijeli mu život počiva na trusnom tlu i lošim pokušajima bilo kakve izgradnje; nikada ne stiže dalje od smrti. Čak i ako su te naučili vjerovati u vječni život, postoji velika vjerojatnost da se nisi nagodio o pitanju svoje smrti. Ako si sretnik koji nikada o tome nije morao promišljati, sjeti se da li je tvoje srce zaista povjerovalo ili se samo nastoji pogoditi s Bogom i zamoliti Ga da te sačuva od smrti kao od velikoga neprijatelja kojega sam ne možeš pobijediti.
Svaki čovjek je sam odgovoran za svoje temelje i za izgradnju svojega života prema krovu, prema nebu. Nije to lako, ali je jednostavno. Zastani i promisli što i zašto činiš. Ne moraš se samo nastojati nagoditi o smrti i izmaći joj, možeš si načiniti vječne temelje. Samo ti si odgovoran za to i zaslužan ili kriv.
Evanđelje po Luki, glava 14, redak 25-33
»Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi, pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti — počeli ismjehivati svi koji to vide: 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.«

Ako si promotrio svoje temelje, vidjet ćeš da nisu sigurni za gradnju. Samo ako si ih samostalno postavio, možeš ih i popraviti i na tome graditi. Ako to ne učiniš, nemaš uopće temelj i nikada nećeš uspjeti ni u čemu, a gorko ćeš se razočarati. Ne samo da ćeš se zavaravati kako smrti uopće za tebe nema jer vjeruješ Bogu nego će ti se možda život urušavati pod stare dane. Ima i bolje od toga, a svima je dostupno: odrekni se velikih planova i bilo kakve gradnje bez Boga vječnoga, ne pouzdaj se u sebe, ionako ne vjeruješ niti sam sebi nego misliš da si popio neku pamet.
Smrt je dar najveći čovjeku jer omogućava Bogu da svakoga čovjeka uskrisi. Svi umiremo i imamo priliku za vječni život. To je sve što moraš znati. Niti si ti bolji od drugih, a niti jedan čovjek nije više od tebe.

S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!«

Mučiš li se u životu, ti si spašen.
Planiraš li odreći se onoga što su ti kao djetetu ugradili, ti si sam sebi rušilac.
Kako ćeš graditi iznova život i temelje svojega života? Spoznaj da su ti temelji u Bogu, kojega sigurno dobro ne poznaješ, već načinjeni i samo se uzdaj u svojega Graditelja koji ti je samo jedno dao na znanje, a to je da ćeš sigurno umrijeti. Ako tako kratkoročno pokušaš nešto učiniti, propadaš.

Kad se sve što imaš i sve što znaš, sve što jesi postavi u te nepoznate Božje ruke, vidi se vječni život. Tada se prepoznaješ s Gospodinom, Isus ti pokazuje tko je On i tko si ti. Tada vidiš dobro i sve bolje svoju gradnju kojoj nikada nema kraja. Gradiš li na propadljivome, ništa nećeš načiniti. Spoznaš li svoju svu računicu u interesu koji je Kristov, tvoj križ je lagan, tvoja smrt ti je prijateljica. Samo sebe, vrijednoga, svetoga, ali i grešnoga nosiš u smrt. A što je poslije toga? Nitko ne zna? Ne! Isus ti daje vidjeti što je poslije i što je vječno, daje ti to istoga časa kad se odrekneš života svojega i sebe. Tada ne vidiš više život pa ne vidiš ni smrt, a postojiš još uvijek. Zadobivaš sebe, ali vidiš da je svaki čovjek beskonačan, vidiš mnoštvo svetaca, veliki narod. Iznenadit ćeš se jer nećeš možda pronaći nikoga svoga. Poradi na tome. To je tvoja gradnja, tvoj križ i tvoj život u Kristu. 05.11.2014. 08:23

Nema komentara:

Objavi komentar