Vrtovi mladosti

Vrtovi mladosti

Da, Isuse, dođeš mi danas kao svaki dan na vrata,

brzo ja bih sklonila Ti crteže i slike, skinula kipove

i sve Tvoje oznake. Uvela bih Te k sebi kao svakog brata,

ali ne znam da li bih priznala Ti svoje hirove

jer već, evo, drhtim od nevinstva Tvojega i čistoće.

Ne dolazi k meni jer sam grešnik koji ima sukobe

i ne trpim samu sebe. Misli moje prljavo su voće

i za ljude i za zvjerad, a Ti meni ne bi dao ukore.

Da li bih razumijela Ti besjedu i što bi meni rekao,

da li bi me uopće Ti primijetio izvan Duha u meni?

Da li bi me vidio onakvu kakvu si me danas stekao,

da li Ti bi meni priznao sav život, i mojoj sjeni?

Znam da pružio bi otvoreni dlan i svoju ruku

kao da bi povesti me mogao, kao da me žudiš,

nekakvu onakvu kakva želim biti, a moju muku

odmah Ti bi uklonio kao da smo oboje mi ljudi

koji dobro poznaju se. Tada bih Ti rekla što želim,

progledati očima svojim, kao stari slijepi putnik.

Ti me zoveš, Ti bi htio da Ti od sebe udijelim

samo malo sjećanja na onaj dio gdje nam naši puti

neprekidno zajedno su vodili, sve od mladih dana

kada bijah mudro dijete, i djevojče tužno,

koje odbilo je jednog zaljubljenog mališana

jer je znalo da je iznutra u sebi posve ružno.

Ti bi mene ostavio takvu i pustio da Te slijedim

i da vidim kako znojem prekrio si vrtove mladosti.

Možda spoznala bih tada koliko Ti puno vrijedim.

Sigurno bi tada i ja dala Tebi dio vječne radosti.

1610 2138