Nauči me, Gospodine

Nauči me, Gospodine

Ne razmijemo znakove ovoga vremena.

A kada su vremena bila drugačija i kada su ljudi raumijevali vrijeme u kojemu žive?

Uvijek je važno ne povrijediti nekoga, svojega susjeda, sebe ili Boga. Mi pazimo da ne povrijedimo zakon ili svoje stvari, a ne znamo da vrijeđamo sebe i znatno umanjujemo svoje ljudsko dostojanstvo.

Pazeći na stvari oko nas, učimo djecu kako se moraju ponašati kuilturno i njegovati svoje tijelo te održavati okolinu čistom.

No, već i ta pažnja nas navodi da previše razmišljamo o stvarima, smeta nas svaki oblik najmanje prljavštine ili nas čak smeta nesavršenost nečijega odijela ili mane na tijelu; smeta nas kad vidimo čovjeka koji ima loše zube ili je neugledan, razlikujemo ružno i ono što je ugodno za oči. Odvraćamo pogled od ružnih ljudi i mjesta i time postajemo sami ružni u dubini duše jer dušu smo zaboravili odgojiti da osjeća kako će paziti da ne povrijedi svoje dostojanstvo.

Zaista dostojanstven čovjek jest uglavnom uredan čovjek, ali on je prije svega plemenita osoba koja se nježno i s pažnjom odnosi prema svima. Ne postoji opasnost da će biti povrijeđen ili da će ga netko uvrijediti jer on razumije sebe i ljude, a i plemenitost od njega čini čovjeka kojega ne želimo uvrijediti. Takav plemeniti čovjek bismo svi željeli biti. Zašto ne možemo činiti ono što bi od nas postao plemenit čovjek, zašto ne možemo postati plemeniti, a očigledno svojom pažnjom prema urednosti i estetici i donošenjem pravila i zakona, nastojimo biti plemeniti?

Poslanica Svetoga Pavla apostola Rimljanima, glava 7, redak 15

15 Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim.

Zašto u dubini duše ne znamo što je pravo? Zašto se moramo dogovarati oko zakona? Zato što ima puno ljudi koji nas vrijeđaju i protiv takvih kriminalaca se borimo kaznama. Kad u blizini nemamo kriminalca i kada nas okolina ne vrijeđa, jednostavno ne znamo kako bismo mogli biti još bolji nego što jesmo, plemeniti. Počinjemo razmišljati kako nam nedostaje novaca i počinjemo pripovijedati o ljudima koji nisu prisutni. Želimo činiti dobro i osjećamo se dobro, a sutradan se izpostavi da smo bili škrti i pohlepni te da smo ogovarali ljude. Povrijedili smo nekoga, iako nije bilo razloga nikakvoga za to. Samo smo željeli biti dobri ili još bolji. Zaista to ljudi jednostavno sami od sebe ne znaju: biti dobri, plemeniti. Kad je netko naizgled bolji od nas i plemenit, ne vjerujemo takvom čovjeku jer znamo da nitko ne može biti tako dobar kao što izgleda. Mislimo tada kako nas je Bog ostavio ako se uopće sjetimo Boga, a samo nam Bog može pomoći.2510 512

Psalam 119

76 Tvoja ljubav nek' mi bude tješiteljicom po obećanju koje si dao sluzi svom.

80 Nek' mi srce savršeno bude u tvojim pravilima da ne budem postiđen.

93 Naredaba tvojih neću zaboravit' dovijeka, jer po njima ti me oživljavaš.
94 Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja ištem naredbe.