Sluh od sjene

Sluh od sjene

Opet ginem ja, bez tebe mi ni do Boga nema puta,    

ali ipak radosna sam sva. Nekoliko uzaludnih pokušaja

bilo je da pokupim neke misli, stihovlja si razasuta

pa sad ne znam ima li mi ikad kraja.

Ti me predusretnu, ti mi moje hodanje zapriječi

svojim oprostom za koji tek sam sada saznala.

Da li to je bilo neko vrijeme samo da ti spriječi

bol i tugu? Da li ja sam pokore ti dala?

Sada vidim, sada znam da riječi putuju u dušama

i da njima cijelo biće naše nekako se služi.

Bit je naša sama riječ koja je ponekad iskušana,

koja samo se odjednom za uvijek produži.

Lijepo li je stvarati sve tako, a još ljepše čuti odaziva.

Ja još uvijek ne znam od čega su slutnje moje krhke,

od čega su tako jake; kojim putem riječ po duši pliva.

Kojim putem dolazi mi svjetlo usred tame mrke?

Ne bludim, to sigurno je kao što je Bog moj ispred mene,

ali me je malo strah od sve duševne miline

koja duha moga obuze, čak obuze jedan dio moje sjene.

Evo zlata, evo moje kasne pretiline.

1610 222