Sluga iz Kane Galilejske

Sluga iz Kane Galilejske

Sluga sam poslušni, nisam bio loš nikada

i mene je gospodar izabrao

služiti na svadbi kada stigla je mlada

i kada se puk veliki sabrao.

Od duga podneva do kasno uvečer

radili smo marljivo i donosili na trpezu

svega obilja. Sluga mi, brat, povjerljivo reče

kako točimo vina čak i svakome uljezu.

Tada stiže i Prorok koji svima je dobar bio

pa i nas nije držao beskorisnim slugama.

Kada je pala noć, puk se sav ponapio,

a Njegova majka je prilazila k nama,

gledajući kako nam ponestaje pića

i kako ravnatelj stola ništa ne sluti.

Morali smo častiti svega puka koji ne pita

da li se loše vino s vodom muti.

Nisam znao kako ću proći te noći,

niti kakva mi se kazna sprema.

Nikakve nije bilo nama pomoći

kada vidje Marija, majka, da vina nema.

Reče nam Prorok da sipamo vode

u naše velike kamene posude,

a ja pomislih da lude svijetom hode.

No, Marija ozbiljno prihvati ponude

kako bi svatovi častili slavnoga zaručnika

i da se osramotio ne bi pred ljudima;

ali kakvoga će to imati strašnog učinka,

kako ću čistu vodu poslužiti svima?

Tada opet reče Prorok nama, slugama: „Zahvatite“

te ja uzeh prazan vrč i porinuh duboko,

nesretan strašno jer kada se posla latite

ludoga, samo vam suza frca na oko.

Ni sam ne znam zašto sam zahvatio bistru vodu;

bilo je nešto izvjesno u riječi toga Proroka

koji je bio mlad u svojemu pohodu.

Napunio sam vrč i otro suzu s oka

pa se stresoh sav, a iz vrča se odlije

nešto tamne kapi, rumene kao krv iz dlana.

To nije bila krv što mi s čela lije

nego pravo dobro vino porijekla neznana.

Sipao sam iz vrča i gledao vino

kako se nazad u vodu prelijeva

pa opet grabio vode, kunem se istinom;

okusio vina i gledao kako se odlijeva

u vrčeve puka i zaručnika slavi i časti.

Gledao sam Proroka koji podiže kalež

pa mi se nakloni da bih mogao ukrasti

slave Njegove Mesijanske. U srcu mi palež

od svega što se događa:

Bog je s nama ovdje, u Kani.

On vina porađa,

uslišani su zazivi moga srca iskani.

1110 500-700