Pahulja s visina
Vidjela sam dvije
ruke od oblaka
kako se u
visinama dodiruju
desnim jagodicama
prstiju.
Iznad mene je
čista nada laka
u kojoj misli mi
putuju
i tiho lupkaju
ispod prsiju.
Sanjala nisam,
niti sada sanjam,
u to barem mogu
biti sigurna;
kako je divno
čuti te tako.
Nije briga moja
zbog toga manja,
ali ni noć nije
toliko tmurna,
ni jutro koje
ovih dana stiže polako.
Već ogrćem se,
pokrivam ramena
jer je prohladna
ova jesen postala.
Iz onih oblaka
očekujem znak.
Kada padne snijeg
s neba snena,
otvorit ću
dlanove kako bi pahulja pala
na njih i
potvrdila ovaj brak.
1110 350-420
Nema komentara:
Objavi komentar