Lice Ljepote

Lice Ljepote

Kad sam Te ugledala nedavno, bilo je to kao promjena u duši.

Kad sam Te čula, srce mi je poskočilo u dubini uma

jer mi Tvoja pažnja, evo, sve nevolje ruši

i svaka Ti je riječ blagoslov vjernoga razuma.

Dat ćeš, znam, dat ćeš mi svakoga duha kojega pripravno čekam

i ne znam koji će biti, to je ono najljepše

jer sama nikada te Ljepote Ti ne mogu zamisliti do vijeka.

Ljepoto, srce Ti je od  utrobe svake mekše.

Već sam počela i aritmetiku stvarati od Tvojih pojavaka,

od svake Tvoje riječi koju mi proslijeđuješ,

od svih mogućih slutnji i slika. Nevjerna sam u tome i svakojaka,

znam, ali kontemplirati mi naređuješ.

Ipak vidjeh Te, prekrasnoga i bez jedne boli, u vječnosti

kako sam za sebe od svoje čistoće živiš.

Da, tu si, nisi otišao daleko i nestao iz povijesne svijetovnosti

ali si puno više od svega i u čemu Ti se divim.

Kako smo maleni ljudi, kako smo puni nepotrebnih opterećenja,

a samo jedno je potrebno, predati se radosno Tebi do kraja

i do presmionih uzleta i padova teških, do ushićenja

od iščekivanja samo Tvoje nepojmljive Ljepote beskraja.

Gospodine Kriste, Tvoja je slava iza Tvojih predubokih rana,

daleko ispod svakoga groba i jame od pakla;

Tvoja je slava dalje i od rajskih  nebesa, ogromna i prostrana,

Tvoja je Ljepota prozirnija od najfinijeg stakla.

Nikakve mase u Tebi nema, lagana moja jedinosti blaga,

nikakve težine nego prozračnost i nedodirljivost sama.

Ti stvaraš pjenu oko svijeta od ničega, a svuda ostavljaš traga;

Ti si više nego svjetlila i preko svih si tama.

Duša se ova Tebi nada, ne želi ništa manje od Tvoje Ljepote,

i Tvoju krhkost i Tvoju bezimenost u  Imenu Ti slavim,

Svemogući Isuse; povedi me s onu stranu slavne Golgote

da Ti vidim lice koje mi Ti, sretan, u oči postavi. 1310 148