Svećeničko tijelo na ulicama kriminalaca

Svećeničko tijelo na ulicama kriminalaca

Slavim Te, Gospodine, i u grijesima, i kada sam najgora.

To mi znači da je breme meni lako jer Te nikada ne skidam.

Važan je razlog koji mene, mišlju mojom, u grijeh potjera,

važno je da zbog Tebe činim nekad ono zbog čega i rida

ponekada srce moje grešno. Opet sebična sam jer Te pretražujem

da bih progutala sve sirovo pa tek onda, kada Te već imam,

razmatram o tome kako znane i neznane duhove ja čujem.

Potom tek mi slava Tvoja važna postaje koju uvijek primam,

a koju ne znam nikako pronijeti bez Tebe. Iako sam grešnica,

znam da zbori Tvoja Riječ nadaleko radi velike ljubavi za mene.

Radi velike Ljubavi Te može tada čuti netko, nekoliko svetica

me čak ubraja u zagovore, iako me vrazi za sebe oplijene;

ali tko ih pita kako im je, nije mene briga Tvoga posla činiti.

Ja se samo predajem što češće pa mi dogodi se uzvišenje,

dogodi se izobilje svetih darova, makar ja se želim kinjiti.

Tako nekako mi ljubujemo; sve što jesam, to je htijenje

moje obradilo kako moglo je i umijelo, svim snagama.

Tek u času darivanja Tvoga, pomislim da mogu bolje, više

jer se gubi onaj zakon što nas, ljude čini običnim ragama

pa nastupa obilje Tvojega prihvaćanja moga dara koje briše

svaku nesigurnost i u isto vrijeme to je Put kojime Ti dođem.

Još sam malovjerna strašno, nisu plemenita moja djela u svijetu

kojega još uvijek moram odguravati od sebe. Kada prođem

ulicama kriminalaca, ja još uvijek vidim patnju svetu

koja, sada već znam, mojega lijeka ište ukrasti, orobiti me

jer još manje umije od mene. Zato nemam najboljega prijatelja,

zato ne posjedujem nikoga; koga god nađem želi porobiti me.

To mi hvala je najveća, Ti me njima dade za posvetitelja.

Da sam plemenita, svi bi se osjećali ugroženima

jer ja Tvoje odore ne nosim. Mojega mi duha dade tijelo

koje isto je svećeničko, namjenjeno oženjenima

koji vole nove partnere. Kada vide da još nije zrelo,

ne čude se tome nego otkrivaju nešto neočekivano,

nepoznato, ali duhu čežnje dobro znano.

Tada puštaju me i tjeraju doma, k Tebi, nepozvano.

Ti po meni njima dodaj moje ruho izazvano.

To je strasna naša zajednička želja,

to je volja samo jedna, Tvoja mučenička.

Ne vidim ja nikad poslije Tvojih žitelja,

ali znam da Riječ je Tvoja prava svećenička.

Kriminalci jedino u pakao vjeruju,

ali zato je pred njima dugi, dugi put.

Ti me riješi svih koji me protjeruju

jer me silno žele stjerati u kut

pa ne stignem ni do Tvoga hrama doći.

Tamo, tamo daj mi blago vidjeti.

Kad užegnem plamen beskrajnoj noći,

tada tek mi duša želi se postidjeti.

Načini od mene svoje apostolstvo

da bar jedan zračak postanem kraj duge

da svi vide poslije kiše Tvoje Prvostolstvo;

neka vide kako gine se za druge.

2910 1215